Prof. dr. Anis Bajrektaravić
Ing. Salih ČAVKIĆ
EDITOR
|
Gdje je Volja - tu je Brazil
Društvo 2020, uprkos Pandemiji
Edna dos Santos-Duisenberg
Foto by E. Dos Santos-Duisenberg: Labirinto de David, Búzios, Rio de Janeiro,
Brazil
 Nakon
jednog stoljeća, svjetska populacija suočila se s novom pandemijom koja
se brzo širila globalno, a koja je fizički i
mentalno utjecala na pojedince. Covid-19 započeo je krajem 2019. godine u Aziji,
šireći se tako brzo da, usprkos globalnoj povezanosti i visoko sofisticiranoj
informacionoj tehnologiji i komunikacijskim sistemima, međusobno povezano
društvo 21. vijeka nije bilo sposobno brzo reagirati kako bi se izbjegla zaraza
i spriječilo ono najgore. Postepeno, pandemija kreće u obilazak svijeta
zagađujući građane čak i u ruralnim zajednicama sa svih kontinenata. Širom
svijeta zabilježeno je 32 miliona potvrđenih slučajeva s preko milion smrtnih
slučajeva tokom prvih 9 mjeseci ove godine [1].
Iz ove univerzalne pandemije saznali smo da je međuovisni globalizirani svijet
2020. godine povezan, ali nije sinkroniziran - ili kao ranije u krizi, prof.
Anis H. Bajrektarević dobro je zapazio ‘svijet na autopilotu’ [2].
Sva naučna, tehnološka i digitalna znanja akumulirana stoljećima ostaju
nesposobna zaštititi našu civilizaciju od nevidljivog virusa koji se, ironično,
može eliminirati samo vodom i sapunom. Očito je da su veličina i ekonomski,
socijalni i kulturni utjecaj ove pandemije iznenadili čovječanstvo.
Društvo je već prolazilo dubok proces transformacije na svim frontovima.
Rasprave su bile usredotočene na krhkost demokracije, klimatske promjene i
održivost, nejednakost i inkluziju, spol i rasu, društvene medije i lažne
vijesti, virtualna plaćanja i kripto valute, umjetnu inteligenciju i blockchain.
Nauka, znanje i tehnologija brzo su napredovali u svim poljima, uključujući
genetiku, neuroznanost i biotehnologiju. Ipak, zdravstvena zaštita nije bila
glavni prioritet za javne investicije ili državne budžete. Ipak, s erupcijom
pandemije, prioriteti su se morali odmah preispitati. Inkluzivan pristup
usmjeren na čovjeka postao je imperativ u svim krajevima planete. Neosporno je
da 2020-e donose nepovratne poremećaje.
Mjere zaključavanja i socijalna izolacija lišili su pojedince slobodnog
kretanja, ograničavajući društvena okupljanja i mobilnost građana. Domaća
kancelarija demontirala je čvrste organizacione strukture svakodnevne
poslovnosti. Zatvaranje škola spriječilo je djecu da pristupe formalnom ličnom
obrazovanju, stvarajući krizu brige o djeci za zaposlene roditelje. Prepune
metropole postale su prazni urbani centri, bez kupovine, bez restorana i
gradskog života. Kulturne svečanosti i prostori poput pozorišta, bioskopa i
muzeja obustavili su svoje aktivnosti zbog čega su umjetnici, profesionalci u
kulturi i kreativcima, kao i ulični prodavci bez posla. Parkovi i sportski
centri postali su neaktivni, a međunarodni turizam je prestao.
Suprotno tome, porodični život postao je srce društvenog poretka. Roditelji koji
su bili izuzetno zauzeti svojim poslom morali su žonglirati između posla i
obrazovanja svoje djece. Ljudi su postali manje egocentrični i počeli pokazivati
više empatije prema potrebnima. Solidarnost se očitovala u donacijama i
kolektivnoj pomoći civilnog društva. Kompanije koje se bave društvenom
odgovornošću. Umjetnicima, kulturnim i kreativnim radnicima prkosilo je da još
više rade kod kuće kako bi pronašli nove niše u virtualnoj domeni. Zatvoreno
društvo moralo je ponovno otkriti svoje etičke vrijednosti, principe i
prioritete.
Trenutno slobodno vrijeme i slobodno
vrijeme
Paradoksalno, ovaj pomak u ljudskom ponašanju vratio nas je na teoriju ekonomije
koja se pojavila prije jednog vijeka (Ruskin, 1900) „Nema bogatstva osim
života“. U ovom novom-starom kontekstu slobodno vrijeme, slobodno vrijeme,
blagostanje i kultura usko su povezani. Slobodno vrijeme obično koristimo za
obavljanje aktivnosti koje nisu izravno povezane s radom, dužnostima ili domaćim
zanimanjima. Možda je slobodno vrijeme iluzija, jer je samo u izuzetnim
prilikama naše vrijeme potpuno besplatno. Slobodno vrijeme je, međutim,
subjektivni koncept koji se razlikuje ovisno o društvu kojem pripadamo. Povezan
je s našim sudjelovanjem u kulturnom životu, odražavajući vrijednosti i
karakteristike jedne nacije. Stoga se ono može smatrati ljudskim pravom prema
UN-ovoj Deklaraciji o ljudskim pravima (1948), a posebno Međunarodnoj konvenciji
o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1967).
Uprkos nekim različitim definicijama razonode, postoji konvergencija oko tri
razlike: (i) razonoda kao vrijeme; (ii) razonoda kao aktivnost; i (iii) razonoda
kao stanje duha. Prvo, definira se kao konstruktivna upotreba raspoloživog
vremena. Slobodno vrijeme kao raznolikost aktivnosti uključuje bavljenje sportom
ili radnje povezane s intelektualnim i ljudskim razvojem poput čitanja,
slikanja, vrtlarenja itd., A one mogu biti zabava za jedne, a posao za druge.
Razumijevanje razonode kao stanja uma je složeno jer ovisi o individualnoj
percepciji pojmova kao što su sloboda, motivacija, kompetencija itd. Određene
vještine mogu se smatrati razonodom, ovisno o stupnju zadovoljstva, osjećaja ili
sreće koje ona uzrokuje. Ipak, najvažnija je mogućnost slobodne volje.
Vrijeme dostupno za razonodu također se razlikuje u zavisnosti od kulturnih,
socijalnih, pa i klimatskih razloga. Pojam vremena može biti različit u Africi,
Aziji, Latinskoj Americi ili Evropi. Obično ljudi koji žive u područjima s
vrućom klimom uživaju u aktivnostima i sportovima na otvorenom, dok nordijski
ljudi čija su staništa po hladnom vremenu preferiraju socijalizaciju u
zatvorenom i hobije poput igranja šaha, klasične muzike itd. Društvena zabava
obuhvaća komunitarna dešavanja poput odlaska na plažu, bavljenja sportom u klubu
itd. Studije ponašanja ukazuju na blagodati socijalne zabave za dobrobit
pojedinaca, samopoštovanje i kulturni identitet [3].
Trenuci razonode bitni su u svim fazama našeg života. Tokom djetinjstva i
adolescencije veći dio našeg vremena posvećen je učenju i sportu, dok u odrasloj
dobi naše vrijeme uglavnom troši posao i porodica. Zapravo, u starijoj dobi
umirovljenici uglavnom imaju više slobodnog vremena za uživanje u kulturnim
događajima, razonodi i turizmu. Globalno ljudi žive duže i oblikuje se nova
dobna struktura: mladi stariji (65-74 godine), srednji stariji (75-84 godine) i
stariji stariji od 85 godina. Prema Ujedinjenim nacijama, [4] 2018. prvi
put u historiji osobe starije od 65 godina ili više premašile su djecu mlađu od
pet godina. To djelomično objašnjava ogroman broj ljudi iz skupine rizika kojima
je potrebna karantenska zaštita tokom cijelog razdoblja pandemije.
Dobrobit i duhovnost u pandemijskim
vremenima
Foto E. Dos Santos-Duisenberg: Pirâmide Sinética, Búzios, Rio de Janeiro, Brazil
Tokom pandemije, razmišljanja o blagostanju i
duhovnosti dobila su prostor u našim umovima. Nepobitno je da su nam ograničenja
koja su dovele mjere zaključavanja i socijalno distanciranje nudile više
slobodnog vremena, ali vrlo ograničene mogućnosti za slobodno vrijeme. Stekli
smo dodatno vrijeme da budemo bliži voljenima i da radimo stvari koje nam se
najviše sviđaju kod kuće. Uživanje u porodičnom životu, uključujući jelo, pa čak
i zajedničko kuhanje, postalo je zajedničko zadovoljstvo i novi stil razonode.
Pojedinci su morali optimizirati kvalitet svog privremeno neaktivnog života.
Globalne pandemije utječu na naše kolektivno mentalno zdravlje. S obzirom na
prevladavajuću zdravstvenu i ekonomsku nesigurnost, fokus naše pažnje bio je na
dobrobiti, jačanju prijateljstava, širenju socijalne mreže, prakticiranju
solidarnosti, poboljšanju samopoštovanja, kao i razmišljanju o duhovnosti i
religiji. Iznenada se bujno društvo 2020. godine plaši nepoznatog virusa i
njegovih dugoročnih štetnih posljedica u svakodnevnom životu. Dobrobit i sreća
postali su suština dostižnih ciljeva.
Ljudi su emocionalno krhki u ovom trenutku tjeskobe. Pojedinci trpe gubitke koji
će trajati dugo nakon završetka pandemije. Neki se osjećaju pod stresom ili
depresijom, dok drugi reagiraju tražeći olakšanje u vježbanju, opuštanju,
meditaciji, jogi ili treninzima pažljivosti. Pojedinci pronalaze nove načine za
prevladavanje samoće i jačanje mentalne otpornosti. Trenutno filozofsko
razmišljanje (Harari, 2018) podsjeća nas da homo sapiens imaju tijela, ali
tehnologija nas udaljava od naših tijela [5].
Inspirativni razgovori u sličnim grupama bili su korisni za ponovno povezivanje
ljudi koji se bave neizvjesnom budućnošću. Društveni angažman i zagovaranje za
zdravstvene svrhe koriste se za promicanje društvenih promjena. Stoga će, pored
nadogradnje zdravstvenih sistema i uspostavljanja posebnih mjera za ubrzanje
ekonomskog i kulturnog oporavka, biti potrebna i ciljana vladina podrška za
poboljšanje mentalnog blagostanja i podizanje ukupnog nivoa zadovoljstva i sreće
građana u postkriznom periodu.
Kultura i učenje danas
U kratkom vremenskom periodu mnogi su od uzbudljivog društvenog i kulturnog
načina života prešli na jednostavan život. Ljudi su morali preuzeti ulogu
protagonista svojih djela. Zbog ograničenja na otvorenom, aktivnosti u slobodno
vrijeme morale su biti manje fizički intenzivne (bez bicikla, tenisa, trčanja
itd.), A više kreativno orijentirane poput dizajniranja, puštanja muzike,
pisanja. Mnogo vremena utrošeno je i na gledanje TV serija, surfanje internetom,
gledanje muzičkih koncerata uživo, video-igranje, prisustvovanje
video-konferencijama, kao i druženje u virtualnim chatovima. Jednako tako, rastu
zabrinutosti zbog etike potrošačke tehnologije i ovisnosti o internetu „dobro
provedeno vrijeme“ (Tristan, 2015) [6].
Nedavno istraživanje [7] provedeno u Velikoj Britaniji za praćenje
digitalne kulturne potrošnje za vrijeme pandemije, pokazuje da je prosječno
vrijeme dnevno provedeno gledajući televiziju 4 sata, dok svakodnevno slušanje
muzike, gledanje filmova i igranje video igara iznosi 3 sata. . Razumijevanje
ljudskog ponašanja, posebno navika mladih može pomoći u ukazivanju na nove
kulturne trendove i učvrstiti socijalnu koheziju u postpandemijskim vremenima.
Štaviše, kreatori politike mogli bi razmotriti angažiranje kulturnih institucija
i zapošljavanje umjetnika i kreativaca kako bi olakšali proces kolektivnog
zacjeljivanja i pokrenuli oporavak.
Opće je poznato da je pandemija teško pogodila sektore umjetnosti, kulture i
kreativnosti. Za digitalnim kulturnim i kreativnim proizvodima za kućnu
potrošnju bila je velika potražnja, dok su se druga opipljiva kreativna dobra
poput umjetnosti, zanata, mode i dizajnerskih proizvoda naglo ugovarala. Mnogi
umjetnici i kreativci nisu imali izbora nego eksperimentirati na radu u
digitalnim prostorima, jer su od kuće morali ići globalno.
Uprkos činjenici da 4,5 milijardi ljudi (60% globalne populacije) koristi
internet [8], dostupnost pristupačnog širokopojasnog pristupa preduvjet je za
korištenje i iskorištavanje mogućnosti koje pružaju digitalni alati. Ovo se
odnosi i na proizvođače i na potrošače kulturnih i kreativnih digitalnih
sadržaja. Trenutno video zapisi čine 80-90% globalne cirkulacije digitalnih
podataka, ali istovremeno Latinska Amerika, Bliski Istok i Afrika zajedno
predstavljaju samo oko 10% svjetskog prometa podataka [9]. Ovi dokazi ukazuju na
digitalne asimetrije koje se pogoršavaju. Samo kreativnost nije dovoljna za
pretvaranje ideja u tržišne kreativne proizvode ili usluge ako digitalni alati i
infrastruktura neće biti dostupni.
Pandemija je također imala snažan utjecaj na obrazovanje i učenje.
Preispitivanje obrazovanja već je bilo tema na dnevnom redu mnogih zemalja kako
bi se odgovorilo na stvarnost tržišta rada tokom 2020-ih. Pored potrebe za
prilagođavanjem metodologije i pedagoške prakse, mnogi smatraju da je u
kurikulume potrebno unijeti i interdisciplinarni i primijenjeni pristup s
naglaskom na nauku, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku (STEM) [10], po
mogućnosti također integrirajući umjetnost (STEAM). U svakom slučaju, obrazovni
sistem bio je prisiljen brzo se prilagoditi učenju na daljinu. Globalno preko
1,2 milijarde djece izlazi iz učionice u 186 zemalja [11]. U Latinskoj Americi
škole su zatvorene i oko 154 miliona djece između 5 i 18 godina je kod kuće,
umjesto u nastavi [12]. Pored toga, pristup ulaznim podacima u vezi sa školom
distribuira se na neuravnotežen način; bogatiji studenti imaju pristup internetu
i školovanju kod kuće, a siromašniji nemaju. Mladi gube mjesece učenja i to će
imati dugotrajne učinke. Gubitak za ljudski kapital je ogroman.
Pozitivno je to što je kontinuirano e-učenje postalo trend i potreba. Inovacije
i digitalna adaptacija dovele su do širokog spektra on-line tečajeva. Milioni
učenika nadograđuju svoja znanja i vještine u različitim domenama kroz učenje na
daljinu, bilo putem jezičkih i muzičkih aplikacija, video konferencija ili
učenja softvera. Neke su besplatne, druge se moraju platiti, ali ono što je
apsolutno preobražavajuće je da je pristup znanju postao demokratičniji.
Nezavisno od starosti ili područja interesovanja, učenici iz različitih dijelova
svijeta mogu imati pristup prestižnim univerzitetima ili praktičnoj obuci.
E-učenje, gdje se nastava izvodi na daljinu i na digitalnim platformama, već
postoji, ali potražnja je naglo porasla tokom pandemije i ovo bi moglo biti
točka bez povratka.
Tokom ovih kritičnih 9 mjeseci sve je više znakova da će se 2020-e suočiti s
novim nizom izazova i da se život neće vratiti kao i obično. Budućnost će biti
vrlo različita u odnosu na nedavnu prošlost. Nada i strah će vjerovatno
postojati neko vrijeme. Postoje nove vrijednosti, novi životni stil, novo
socijalno ponašanje, novi standardi potrošnje i novi načini rada i učenja.
Pandemija je društvu nametnula duboku etičku i moralnu preispitivanje. Ova
prekretnica dovodi do duboke socijalno-ekonomske obnove i nadamo se
inkluzivnijem i održivom društvu.
*******
* Edna dos
Santos-Duisenberg ekonomistica je
poznata po svom pionirskom radu u istraživanju i međunarodnim politikama
kreativne ekonomije i njene razvojne dimenzije. Postavila je i vodila UNCTAD-ov
Program kreativne ekonomije pokrećući UN-ove Izvještaje o kreativnoj ekonomiji
(2008. i 2010.). Savjetnik pridružen Institutu Ujedinjenih naroda za obuku i
istraživanje (UNITAR). Član Međunarodnog vijeća Centra za politike i dokaze o
kreativnoj industriji (PEC, London) pod vodstvom NESTA-e (UK National Endowment
for Science, Technology and Arts). Također je i potpredsjednica Međunarodne
federacije za internet i multimediju (FIAM, Montreal). Savjetuje vlade i
međunarodne institucije i sarađuje sa univerzitetima u Evropi, Latinskoj
Americi, Aziji i Sjedinjenim Državama.
This Page is Published on October 19, 2020 in the Web Magazine „ORBUS.ONE“
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena:
Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email:
info@orbus.one
Page Construction:
21.09.2020
- Last modified:20.10.2020.
| |
