TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA










ACTUA HOME PAGE





 



POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH; 968 - Piše: Muhamed Borogovac
2. septembar 2018.



SADRŽAJ

1. DOSIJE: ULOGA JNA U RATOVIMA U HRVATSKOJ I BiH

1.1 ZAŠTO JE TA NEPOTREBNA STUDIJA NAPISANA I DISTRIBUIRANA PO INOSTRANSTVU

1.2 KRATKA POLEMIKA SA MIRSADOM TOKAČOM

1.3 ŠTA SAM OBJASNIO STRANCIMA O DOZIER-U

2. UNINTENDED CONFESSION FROM SERBIA IN THE STUDY "Dossier about Yugoslav People’s Army in the wars in Croatia and Bosnia-Herzegovina"

2.1 The Yugoslav People’s Army and the Territorial Defense

3. UMRLA JE MAJKA IZ SREBRENICE HATIDŽA MEHMEDOVIĆ

4. EMIRE HADŽIHAFIZBEGOVIĆU: VAŠA KARIJERA VAM JE I NAROD I DRŽAVA, A NAJBOLJA PARTIJA VAM JE "ONA NA VLASTI"
 


Ovaj Online Glasnik Bosanskog kongresa ide na 59,459 ispravnih adresa u svijetu i BiH.
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line.



1. DOSIJE: ULOGA JNA U RATOVIMA U HRVATSKOJ I BiH



1.1 ZASTO JE TA NEPOTREBNA STUDIJA NAPISANA I DISTRIBUIRANA PO INOSTRANSTVU

Muhamed BorogovacPiše: Muhamed Borogovac

Srpski Centar za humanitarno pravo (The Serbian Humanitarian Law Centre (FHP)) je izdao početkom Juna 2018. studiju pod naslovom: "DOSIER: ULOGA JNA U RATOVIMA U HRVATSKOJ I BiH"

Ova studija ne donosi nikakve nove činjenice, i na prvi pogled nije jasno zašto bi neko pisao studiju o onome što je sve bilo u novinama, dakle, što je već u javnom domenu?

Mi smo proniknuli u čemu je stvar. Naime, u svijetu ima mnogo historičara, novinara, političara koji se bave ratovima iz devedesetih u bivšoj Jugoslaviji, i pišu svoje radove i studije. To su "ozbiljni" ljudi, "istraživači" i oni svoju ozbiljnost dokazuju tako što za svaku svoju tvrdnju oni nađu neki relevantan izvor, i onda to citiraju i onda u to vjeruju kao u svetinju. Tako se piše historija. Postaje potpuno nebitno, šta je bilo na terenu, šta je istina, nego je jedino bitno šta je zapisano kao istina u "ozbiljnom" izvoru. Zato se država Srbija sada trudi da izdaje ovakve studije, da njihova "istina" postane trajna "historijska" istina. A šta je ova studija zapisala kao "istinu"?

Osnovna nova činjenica, a koje je u stvari podvala, je to što se u ovoj "studiji" implicira kako je JNA bila neki nezavisan entitet od Srbije na početku rata. “The first part of the book presents evidence of two phases of its operation - the first, in which the common Yugoslav army separated the conflicting sides and acted as a buffer between them, and the second, in which the JNA openly sided with the Serb side.”

Dakle, u studiji se "dokazuje" da je JNA u početku bila neutralna. Međutim, to nije tačno, JNA je bila pod komandom Miloševićeve Srbije mnogo prije i napada na Sloveniju. Još za vrijeme pregovora predsjednika jugoslavenskih Republika Srbija je nastupala kao da kontorliše JNA i to niko nije dovodio u sumnju. Pa ko je naredio napad na Sloveniju nego Srbija? Milošević je i zaustavio napad na Sloveniju poslije poraza JNA od Teritorijalne odbrane (TO) Slovenije kada je poručio Slovencima: “Idite bre što pre.” Ili, ko je naredio napad na Hrvatsku, nego Milošević, tj. njegova vlada. Isto je i u slučaju Bosne.

U studiju se tobože objektivno kaže da je JNA "pomagala Srbima", "svrstala se sa Srbima" te da je tako počinila mnoge zločine u ime Srba. Dakle, pisci studije nemaju nikakvih problema da priznaju zločine, ali pri tome oni lukavo peru državu Srbiju od tih zločina. Ono što je ključno, što JEDINO TERETI SRBIJU, je da je Srbija KOMANDOVALA JNA, tj. JNA je činila te zločine po nalogu države Srbije, tj. po nalogu Miloševićeve vlade, a ne kao neki nezavisan entitet, koji je samoinicijativno odlučio da pomaže srpskoj strani u ratu. Studija je veoma oprezno napisana, pa se to čak ni ne tvrdi eksplicitno da je JNA bila nezavisan entitet od Srbije, jer bi to bila očigledna laž, nego se to u jeziku kojim je pisana studija implicira, tj. podrazumjeva, "provlači" bez eksplicitne izjave. Oni ovdje "bacaju pod autobus" ionako mrtvu JNA, da bi oprali i te kako živu i agresivnu Srbiju od historijskih hipoteka kao što su agresije na Sloveniju, Hrvatsku i BiH. Ustvari, jedino što smo naučili od ove "studije" je: "Ne vjeruj Srbinu ni kada ti darove nosi."

Ja sam već imao dvije polemike o ovoj studiji, jednu sa Mirsadom Tokačom na FaceBook-u, i jednu sa strancima na jednoj diskursnoj grupi o ratovima na Balkanu (Balkandiscussion group)..



1.2 KRATKA POLEMIKA SA MIRSADOM TOKACOM

Samo da podsjetim, Mirsad Tokača je bio nekadašnji BiH funkcioner, a javnosti je poznat i po njegovoj studiji o žrtvama rata u BiH, u kojoj on tvrdi da su ukupne žrtve samo oko 100,000, dok je broj bošnjanskih žrtava samo između 30,000 i 40,000. U posljednje vrijeme se ponovo počeo politički angažovati kao aktivista stranke za BiH.

Stranka za BiH je objavila jedno saopštenje u kojem kritikuje Mladena Ivanića za neke njegove izjave i u tome saopštenju se koristi isti jezik kao i u pomenutoj beogradskoj "studiji"?! Iznenadilo me to da mada se još u našim prostorima nije bilo ni čulo za beogradsku "studiju" neko u SBiH već koristi trikove iz te studije, podvaljuje nam kako je JNA bila nezavisan subjekt od Srbije?! Zato sam napisao na FB, citiram:

Muhamed Borogovac: "Zašto se u saopštenju kaže da je JNA počinila zločine, kao da je JNA bila neki nezavisan entitet od Srbije. JNA je tada bila pod komandom Srbije, tj. to je bila vojska Srbije. Zabrinjavajuća je ta "preciznost" u jeziku od pisca saopštenja, kada se zna da se upravo ovih dana u Beogradu pojavila "studija" kojom se pokušava da se upravo takvim jezikom opere Srbija od zločina iz devedesetih - kao tamo neka JNA je kriva. JNA jeste kriva, ali JNA nije bila nezavisan entitet, JNA je bila vojska pod komandom Srbije. Nema veze što se nije zvala vojska Srbije, na mora se vojska zvati kao njena država, npr. Crvena Armija je bila vojska SSSR-a, mada se nije tako zvala. Jedino je bitno koja država je komandovala toj armiji, zato je JNA bila vojska Srbije."

Na to mi je odgovorio Mirsad Tokača, kratko: "Muhamede, to se kaže već u trećem pasusu. Pažljivo čitaj!"

Ja sam ponovo pročitao i uvjerio se da Tokača nije u pravu, da se tu implicitno JNA spominje kao subjekt nezavisan do Srba, tj. "Ivanićevih sunarodnika", nego se kaže da je JNA zajedno sa Srbima (dakle kao nešto drugo od Srba) počinila zločine, baš kao i u beogradskoj studiji. Zato je uslijedio moj odgovor.

Muhamed Borogovac: "U stvari tamo se JNA tretira kao nešto drugo od Ivanića i "njegovih brojnih sunarodnika" tj. od Srba. Kaže se, citiram: "Čudno je da Ivanić već decenijama potpuno ignorira nevine žrtve genocida i teških ratnih zločina koje je na teritoriji države, čiji je on zvaničnik, potčinjen od strane JNA i njegovih brojnih sunarodnika koji su se stavili u funkciju velikosrpske agresije."

Dakle, kaže se da je JNA počinila zločine, ali to nije sporno. To se kaže i u toj Beogradskoj studiji, ali se implicitno imputira, da je JNA bila neki nezavisan entitet (čimbenik), koja se, istina, često stavljala na stranu Srba, ali se nastoji sakriti da je JNA bila pod komandom Srbije. Jer jedino u tom slučaju će Srbija otići u historiju kao odgovorna za Tokača JNA.

Mirsad Tokača: Sve ste u pravu Muhamede, ali predmet saopćenja nije studija uloge JNA u agresiji na Bosnu, nego reakcija na izjavu Mladena Ivanića.

Muhamed Borogovac: "Ljudi kažu: "Politika je kurva." Kada je politika u pitanju, onda nije uvijek jasno šta je pravi predmet neke izjave, jer izjave često impliciraju i nešto ispod površine. U svakom slučaju terminologija je važna, a nama je važno da se ne pomaže agresorima tako što se koristi terminologija agresora. Nedavno čuh ovdje u Americi poslovicu: "Koja strana u politici nametne svoj jezik (terminologiju), ta strana pobjeđuje."



1.3 ŠTA SAM OBJASNIO STRANCIMA O DOSIJE-U

Srećom, u mojoj knjizi "War in Bosnia" ja sam opisao kako je JNA davno prije rata postala srpska vojska. Dakle, ne znajući da će se 23 godina kasnije pojaviti DOSIJE, ja sam tu beogradsku studiju obezvrijedio, jer sam još tada kazao kako je zaista bilo.

Ja sam moj odgovor strancima napisao na Engleskom, citirajući i dijelove iz moje knjige, pisane prije 23 godine, jer oni u stvari pojma nemaju kako je to zaista bilo na terenu, oni to znaju samo iz sličnih studija, a ne kao mi (insideri) koji smo to preživjeli. Zato moj slijedeći članak preporučujem da date našoj djeci u inostranstvu koji o Bosni uče čitajući, baš kao stranci.

Slijedi moj članak na Engleskom o toj temi.




2. UNINTENDED CONFESSION FROM SERBIA IN THE STUDY "Dossier about Yugoslav People’s Army in the wars in Croatia and Bosnia-Herzegovina"

Piše: Muhamed Borogovac

This study is a significant step forward but only as a Serbian confession that Serbia committed agression on Croatia and Bosnia, because the "findings" of the study were well known, even obvious, to the rest of the world, so that no study of this sort needed to be conducted outside Serbia. It was well known to Serbs too that Serbia was in command of the Jugoslav People's Army. For example, when Gordana Knazevic reported that JNA was bombing civilian houses in Sarajevo, then Belgrade’s Radio Politika refused to broadcast that report in order to hide Serbian aggression, because at that time Politika and everybody else knew that Serbian government is in command of JNA.

The truth is that Serbs hijacked JNA long before "late eighties" as the study claims, even long before Tito died. In fact, that process štarted during WWII when Tito gave amnesty to Serbian Chetniks, who had collaborated with the Nazis, committed atrocities and fought against Tito's Partisans. But near the end of the war, after amnesty, large numbers of them joined the victorious Partisans. By the time I served in the Yugoslav Army, in 1977-1978, it was under absolute control of Serbs. At least 80% of professional cadre were Serbs, even in Dalmatia, where I served.

The hegemony of the Serbs in all joint institutions of the Yugoslav federation before 1972, not only in the Army, was the reason why Tito changed Yugoslav Constitution in 1972 and then amanded in 1974. Besides giving more power to Yugoslav Republics (štates), he also created the "Territorial Defense" forces under the command of the republics. In that way Tito enabled the other Yugoslav republics to be able to protect themselves from the growing Serbian nationalist power. I wrote about that in my book "War in Bosnia" https://www.amazon.com/War-Bosnia-How-Succeed-Genocide/dp/1524560111

Here is one intercept about the Territorial Defense, quote from p. 28.



2.1 The Yugoslav People’s Army and the Territorial Defense

It is very close to the truth when štating that of all the “federal” institutions in Yugoslavia, (after 1974) only the army was totally under a single control and not divided and influenced by the štate lines. Besides the federal army in Yugoslavia, there was also the territorial defense, which somewhat resembled the American National Guard. Every republic (štate) had control over its own territorial defense. Since the territorial defense had its own arsenal, it would be reasonable to say that such territorial defense units were, in fact, the štate’s army. The weapons for those territorial units were purchased by the local companies and the republic governments.

With the development and maintenance of such units, Tito’s goal of a true people’s army and the defense was realized. Although Tito justified the concept of the Territorial Defense by štating that such an all-inclusive force was needed to fend off an external attack, he had a different goal in mind. He was more concerned with the Serbian expansionism within Yugoslavia. By creating the Territorial Defense, Tito enabled every republic to protect itself from the Yugoslav People’s Army, which was controlled by the Serbs. The concept of such territorial defense was totally successful in Slovenia and completely useless in Bosnia-Herzegovina. Unfortunately, Alija Izetbegovic did not offer any resištance to the Serbian disarming of the Bosnian Territorial Defense forces. The Bosniaks surrendered all their weapons to the Serbian-dominated Yugoslav People’s Army (JNA) a short time before the Serbs committed the latest genocide against the Bosnian people. For example, many of us still remember when the Serbs hauled away some fifty truckloads of weapons from the old center of Sarajevo at the beginning of the war. .... - end of quote.

Recall that I wrote that book in Bosnian during the Bosnian war in 1994 and 1995, therefore the conclusion of the "Dossier" that Serbia controlled JNA was obvious at least 20+ years earlier.

There is another important omission of the "Dossier". Namely, authors correctly noted that "the Bosnian Serb Army that seemingly emerged out of nowhere in 1992 was a creation of the JNA, to the extent that units of the JNA simply changed their name and insignia without changing the command structure, equipment supply, or financing." However, they did not explain the most important fact: How and why it happened? Why it was preferable to Serbs to formally convert Serbian army, called JNA into the Army of Bosnian Serbs?

Here is the explanation from the above cited "War in Bosnia", p. 65:

Soon after B&H was recognized as an independent country on April 7, 1992, the Security Council had proclaimed Serbia and Montenegro as the aggressor on the Republic of Bosnia and Herzegovina. Then on April 30, President George Bush gave an ultimatum to the JNA, to withdraw from Bosnia by May 15, 1992. Even the sixth American fleet entered the Adriatic Sea preparing for intervention. But right after the ultimatum was issued, Bosnian president Alija Izetbegovic quickly went to Macedonia, where he štarted negotiations with JNA generals, including the Chief of Staff, General Blagoje Adžic. During those meetings, he reached some sort of agreement with the generals, of which the only result was the tying of President Bush’s hands. Namely, Alija Izetbegovic accepted that the JNA could štay in Bosnia, if JNA withdrew in the "Serbian territories" in Bosnia and Herzegovina. As according to R B&H Constitution there were no exclusively ethnic territories, that meant that they were free to take whatever territory they could and call it a Serbian territory in Bosnia. How could anybody, including NATO, take any military actions against the Serbs if the Serbs and the Bosnians had reached an agreement?

President Bush immediately realized what kind of politician Izetbegovic was, and he tried to dištance himself from B&H and its problems. Bush understood that Izetbegovic would take the path of compromise with the Serbs and that the legally simple situation in which there was a clearly defined victim and the aggressor would bog down in a tangled knot of agreements, which neither the lawyers nor the politicians would be able to untangle. - end of quote.

Even though there are omissions of the "Dossier", such as the two mentioned above, this study is significant, it confirms, probably unintentionally, one important fact. Namely, it is now clear, even according to Serbs, that there were now "civil war" in Bosnia, and that there were no "Bosnian Serb Army". The terms "Bosnian civil war" and "Bosnian Serb Army" serves only for cover up of the blatant aggression and land-grab of Serbia from Bosnia. Unfortunately, that terminology is still in use, including the worlds "most credible" media such as for example BBC and Reuter. That way, those media sided with the aggressors, who also committed genocide in Bosnia. They still use Serbian terminology from the time of the Bosnian war, e.g. they use ethnic names for Serbs and Croats and religious name for Bosniaks. They should say: Serbs, Croats and Bosniaks, of Orthodox, Catholics and Muslims, not Serbs, Croats and Muslims? That BBC-Reuter terminology is even in contrast to the current Bosnian constitution, the Dayton constitution.

In addition, the above testimonial of Gordana Knezevic that she was advised to say that she does not know who is bombing civilian buildings in Sarajevo explains the level of fabrication of the facts of Serbian media. Unfortunately, those media were more trusted than Bosnian media. The final product is the success of the genocide, the recognition of the Serbian Republic on the ethnically cleansed 49% territory of Bosnia.




3. UMRLA JE MAJKA IZ SREBRENICE HATIDŽA MEHMEDOVIĆ

Svi znamo koliku tragediju su preživjele majke čiju djecu u pobili Srbi za vrijeme posljednjeg genocida u BiH. Tuga i očaj tih žena su nezamislivi za one koji nisu nešto tako preživjeli. Svaka riječ o njihovoj patnji je suvišna, pa ću pisati o drugoj, ali povezanoj temi.

Sa smrću Hatidže Mehmedović meni je postalo jasno da se majkama Srebrenice i dalje nanosi velika šteta, ovaj put od naših izdajnika koji te žene i njihov "imidž" žrtava koriste za političke ciljeve razbijanja Bosne i Hercegovine.

Naime, kada je Hatidža Mehmedović u pitanju, žalosno je da je jedino djelo kojega će se ljudi sjećati o njoj, koje će je nadživjeti, onaj snimak (slika) gdje Hatidža kiti cvijetom Srebrenice Vučića, predsjednika države koja joj je pobila djecu i muža. Taj sramni čin je smišljen u glavama Bakira Izetbegovića i Ćamila Durakovića, a Hatidža i ostale majke izabrane da ga izvrše baš zato što su one najveće žrtve Srbije.

Samo se nadamo da će i pravi krivci za taj sramni čin, Ćamil Duraković i Bakir Izetbegović ispaštati kada tada za to. Tim činom su oni poručili cijelome svijetu: "Mi Bošnjaci smo narod bez dostojanstva i bez pamćenja. Čak ni naše majke ne zamjere više što su im Srbi pobili djecu. Nama je važnije da se pomirimo sa Srbima, nego da tražimo pravdu."


Sjetimo se tih dana se Vučić javno hvalio kako je lobirao kod Rusa da štave veto u Savjetu sigurnosti na britansku rezoluciju kojim bi UN osudile genocid u Srebrenici. Ni taj zločinački potez Vučića nije mogao pokolebati naše posrbice da izmanipulišu sirote žene da zakite Vučića cvijetom Srebrenice pred kamerama cijeloga svijeta, da pošalju tako pogubne poruke u svijet o nama Bošnjacima. Naš najopasniji neprijatelji nikada nisu bili Karadžić, Mladić i slični, nego Izetbegović, Silajdžić, Lagumdžija, Duraković i slični, jer posrbica ti je uvijek opasniji od Srbina.

Tada su čast Bošnjaka spasili ljudi na dženazi koji su spontano počeli bacati otpatke na Vučića, te je Vučić bježao glavom bez obzira, što su također prenijeli svjetski mediji. Tako u suštini nije uspio plan naših izdajnika da nas osramote. Podsjećamo, mi smo u Glasniku br. 923 objavili pismo Majke Srebrenice Hajre Ćatić u kojem je ona opisala kako je taj događaj organizovao Ćamil Duraković i kako je i nju lično nagovarao da zakiti Vučića svijetom Srebrenice.




4. EMIRE HADŽIHAFIZBEGOVIĆU: VAŠA KARIJERA VAM JE I NAROD I DRŽAVA, A NAJBOLJA PARTIJA VAM JE "ONA NA VLASTI"

RE: JUNAK NAŠEG DOBA, EMIR HADŽIHAFIZBEGOVIĆ, Glasnik br. 614

Kao reakcija na naš članaka iz Glasnika br. 614 na Facebooku se pojavilo slijedeće interesantno svjedočenje.

Piše: Huse Salihović

Lijepo rečeno, bez uvijanja. Vidim da neki i ne razumiju tekst ili namjerno neće, žele da žive u zabludama i spremaju se za slijedeći genocid. O Emiru Hadžihafizbegoviću: Radio sam u komandi 2. korpusa 2003 godine (personal) i vidim neka frka. Kad sam provjerio; kažu traži Emir H. ratni staž, treba mu hoće da ide u Sarajevo da gradi ministarsku karijeru, pa što napišite mu. Eh hoće cjeli staž, a on jedva bio par mjeseci i to ko gost navrati u Dom armije u umjetničku četu i to jednom u 10 dana.

On se uvukao u zadnjicu tadašnjem komandantu Lendi, a ljudi se boje komandanta. Emir navalio i ne znaju šta će. Ja ne znam šta na kraju bješe, sakrili su od mene, jer mućke kod mene ne prolaze. Na kraju je haman na lopovski način dobio taj "staž", jer ne bi mogao biti ministar.

Cijenim njegovu glumačku karijeru, ali mi se on ko osoba gadi. U svaki bi on "tabor", radi svog dobra. EMIROVA PRIČA ONOJ ČETNIKUŠI VJERICI RADETI MI SE GADI, BAŠ KAO I NJENA PORUKA ČASNOJ Hatidži, ALI EMIRE, VJERICA NE ZNA ZA ČAST.
>
Onakvi kao Šešelj, Milošević i slični MORAJU SE PORAZITI NA BOJNOM POLJU, A TAD SI TI I SLIČNI TEBI SPAVALI U PODRUMU.

I DRŽAVA I NAROD SU VAM VASA KARIJERA, NAJBOLJA PARTIJA VAM JE "ONA NA VLASTI", A VAS PRAVI LIK JE OLICEN U ULOZI SERIJE: lud, zbunjen, normalan.




This Page is Published on September 2, 2018 in the Web Magazine „ORBUS.ONE“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT 02.09.2018 - Last modified:02.09.2018.


BALKAN AREA





ACTUA HOME PAGE