TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







Hamdo Čamo


ACTUA HOME PAGE





 




KULTURA SJEĆANJA KLJUČ JE IDENTITETA


Piše: Hamdo Čamo


 

Mnoge društveno-sociološke i naučno-kulturološke aktivnosti ustanovljene su na premisama koje su usmjerene na otkrivanju i potvrđivanju identiteta, vlastitog ali i identiteta drugih zajednica koje su imale istu, sličnu ili drugačiju tradiciju, koje su koristile određene, a često i
iste životne prostore. I svaka od tih zajednica koje su živjele u različita vremena imaju svoje značajke i odlike koje krase njih i epohu vremena u kojoj su živjele. Nemali broj društvenih kao i prirodnonaučnih grana bave se aktivnostima posvećenim otkrivanju i potvrđivanju identiteta pojedinih zajednica i epoha.


Ono čime se bavi antropologija, arheologija, genealogija, historiografija, književnost i t.d. potvrđuju njihovi naučni smjerovi i pravci; filozofska misao preispituje pojave, stanja i odnose, historija sa druge strane potvrđuje ili negira, ali i vraća na sami izvor i početak naučnog utvrđivanja, potvrđivanja i klasifikacije; nemali broj je stručnih saradnika, naučnika, pisaca i istraživača koji se bave određenom epohom prateći trag određenih događaja koji se tokom vremena isprepliću dovodeći u pitanje sveukupna dešavanja; slijedi plejada naučnika mnogih drugih naučnih grana: lingvista, astronoma i astrologa, stručnjaka specijalista, zaljubljenika u numizmatiku, geografiju, geologiju i mnogi drugi kojima je cilj skoro isti: svi oni se bave kulturom utvrđivanje onoga što jeste i onoga što se dogodilo u prošlosti, što spada zapravo pod jedan nazivnik koji se slobodno može zvati kulturom sjećanja, kulturom pamćenja.

Problem postjugoslavenskih društava leži u selektivnom odabiru sjećanja, brižljivo odabranih i postavljenih u centar vrijednosti i važnosti pojedinih etničkih struktura. Dok pojedina društva u centar svojih interesa postavljaju privredni razvoj, drugi postavljaju tradiciju ili religiju, islamske ili hrišćanske vrijednosti preispitujući iznova značenja istih za kolektivno sjećanje., potiskujući u potpunosti događaje i vrijednosti iz prošlosti. U pojedinim društvima mnoge vrijednosti se na vrhu interesa svode i pojednostavljuju na vjersko-političke vrijednosti, gledane ponaosob u uskom društvenom, potom širem evropskom, a onda i svjetskom formatu. Za razliku od mnogih evropskih društava koja su prošla putevima izgradnje nacionalne svijesti, zemlje Balkana razjedinjene prošlim ratovima izgubljeno koračaju sa ogromnim zaostatkom u vremenu i prostoru trenda globalističkih asocijacija, pri čemu im ostaju zapostavljene mnoge vlastite vrijednosti.

Veliki broj je pitanja koja nisu nimalo nevažna a često se zapostavljaju i ona glase: Šta je sjećanje i šta ga predstavlja? Ko je vlasnik sjećanja? Da li sjećanje pripada pojedincu ili zajednici? Da li se sjećanjem bave pojedinci ili zajednica? Kakvu ulogu vlasti imaju na sjećanje? Da li i kako utječu na sjećanje česte promjene vlasti? Interesi pojedinca, društva i vlasti u raspodjeli kulture sjećanja? Ko predstavlja vlast i koji su interesi vlasti?

Ko je odgovoran, ko drži i u čijim rukama je ključ sjećanja? Gdje se stječe kultura sjećanja? Koji je njen cilj, razvoj, stupanj i nivo? Drugi veći problem postjugoslavenskih društava je negiranje tuđeg sjećanja, što postaje problemom negiranja vlastitog sjećanja koje nastaje u obrazovnim sistemima u kojima se izučava historija prošlosti koja nema minimuma historijske potvrde širih razmjera.

Protjerivanjem kulture istine započela je era protjerivanja kulture u općem smislu značenja te riječi, protjerivanja sistema značenja, obrazaca misli, historijskog kontinuiteta, naslijeđa, duhovnih, materijalnih i mnogih drugih impulsa, simbola i značenja koja se zbog širine ne mogu pojedinačno i pojednostavljeno staviti pod toliko širok i značajan pojam kao što je pojam kulture.

Kultura je nastala kada i sam čovjek. Počeci učenja današnjih generacija naprednih društava počinju učenjem o sebi, porijeklu, prošlosti koje uveliko djeluju i određuju pravac kretanja današnjice,
koje uveliko određuju pravac kretanja u budućnosti. Odrednica da budućnosti nema bez prošlosti potvrđuje orijentaciju bez koje čovjek ne bi znao zašto i kuda da ide i u kom smjeru da se kreće i razvija. Bez kulture sjećanja kao orijentira i znaka na putu nema sigurne današnjosti i budućnosti. Riječ „ulaganje“ je dosta žalosna i prazna riječ za unapređenje kulture kao takve, kao da je riječ o nečem nematerijalnom i vansvjetskom. O kulturi možemo govoriti kao o nečemu bezvremensko, zapravo znači stjecanje navika, stjecanje kulture ulaganja u samoga sebe.


Posljednji stadij ukidanja sjećanja je svaki oblik njegovog negiranja. Razvoj nepostojanja kulture sjećanja artikulira kulturu zaborava, kulturu pamćenja, time i kulturu zaborava vlastitog identiteta.



This Page is Published on March 04, 2018 in the Web Magazine „ORBUS.ONE“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT 02.03.2018 - Last modified:20.03.2018.


BALKAN AREA





ACTUA HOME PAGE