TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







HAMDO ČAMO



ACTUA HOME PAGE





 




HOMEROVA SLIJEPA PUBLIKA


Piše: Hamdo Čamo




Roberto Salinas Price, Homerova geografija

 

Homer je imao nekog razloga da ostane anoniman. I taj razlog teško da može biti osobne prirode, ali koji također nije i ne može biti u potpunosti isključen. Zašto je geografsko mjesto Troje ostalo anonimno do danas, ostalo je i ostaje pitanje svih pitanja.

Ima grad Trioesa, na br'jegu strmome stoji
Uz vodu Alfej daleko na međi pjeskovitog Pila:


Ilijada, jedanaesto pjevanje; 711, 712“

Koliko je nas Odiseja koji u pozadini svakodnevnice lutamo ne bi li otkrili komadiće mozaika da na geografskoj mapi i arheološki potvrdimo sebe kao dijelom pripadnosti „nebeskom narodu“, nije poznato. Svi mi smo pomalo „Trojanci“ koji jašući svoje konje obuzdavamo ushićenost u potrazi onoga što je opjevao Homer. Iako do danas nije potvrđeno postojanje Homera,za što bez imalo sumnje postoji do danas nauci nepoznat veliki razlog, nakon njegovih epova „Ilijade i Odiseje“ još uvijek se ne zna tačno niti geografsko mjesto Troje. Neosporno i zasigurno znamo da je Odisej scile i haribde proputovao ploveći plavim Jadranom. Mrvu sumnje na trijemu snene javne scene donio je danas već zaboravljeni hotelijer i istraživač drevnih kultura Roberto Salinas Prajs („Homerova slijepa publika“, 1984) kada je na meksičkoj televiziji uzviknuo:“Drevna antička rijeka Salamander je Neretva, a stari grad Gabela (Ne u Republici Hrvatskoj kako neki mediji lažno predstavljaju, već u Republici Bosni i Hercegovini), u njenoj dolini je Troja“. Ushićenje koje je donijelo trenutke oduševljenja izgledalo je poput osvajanja zlatne medalje sa nekog svjetskog prvenstva. I Salinas je potvrdio Odisejeve  plovidbe Jadranom. Sa njim ili bez njega jasno je da Šlimanova Troja u Turskoj i ona u Mikeni nikako ne mogu biti Homerove Troje koje je Homer skriven iza tajnovite maske marljivo, ali ne i precizno, opisivao čak pet stotina godina nakon slavne bitke.

Salinas slijepoj publici pokušava otvoriti oči navodeći da Homer u svom 24. pjevanju „Ilijade“ pominje otoke u kojima je po njemu otok Brač zapravo Lezbos, Korčula otok Tendos na kojem je navodno čak  sagrađen trojanski konj. Slijedi niz otoka kako što je Lastovo (Ehina), Mljet (Zakintos) i t.d.

Zapisi gradnje gradova na jadranskoj obali od kamena s ruševina Troje zanemaruju se i ispuštaju iz vida toliko da samom spoznajom drugih detalja zamagljuju lokaciju Troje koja se vjerujem nalazi negdje tu nama pod nosom uporno odolijevajući i prkoseći  vremenu otkrivanja identiteta i svog pronalaska. Možda su mnogi od nas, lutajući stazama ilirskih predaka, obilazeći ruševine kamenih gradova, gomila i tumula, sjedili već na kamenu ruševina antičke Troje a da nisu ni svjesni blizine postojanja. Za razliku od profesionalne arheologije i onih koji se njome bave, obilasci za poznatim „nečim“, zainteresovane, volontere, istraživače, avanturiste ili turiste tjera vrijeme do granica izdržljivosti u potrazi za znacima na koje, obzirom na brzinu prolaznosti života, pojedinci nemaju na raspolaganju toliko kao arheologija. 

Čak i orijentaciono kada stojite nadomak Hisarlika u Maloj Aziji (regija Izmira) jasno vam je o čemu svi govore ili kada u Grčkoj nakon Korinta stojite u Mikeni pred Lavljim vratima, gledajući na okolinu obrisa brežuljaka „usnulog Agamemnona“, premda odiše i zrači kamenom – ne zrači Ilionom (n
aziv Ilijada potiče od imena Ilij za koji se pretpostavlja da je jedan od naziva Troje), ne zrači Trojom. Mada su u Maloj Aziji iskopavanja krenula davne 1793. godine, ne ulazeći u Šlimanovu nestručnost i njegova arheološka uspijeća, kao i da mjesto odiše nabojem historije vremena i nakon hiljadu godina, teško se otrgnuti osjećaju da poznavaoci teme ne sumnjaju ili da ne znaju o čemu je riječ. Pitanje koje vodi svakog ozbiljnijeg istraživača ostaje mjesto gdje se tokom dugih deset godina vodio Trojanski rat. Dakako, to mjesto mora zadovoljiti svaki i najmanji detalj opisan u „Ilijadi“, kao najautentičnijem i najvjernijem izvoru događanja koja pominju neizmjerno rijetki zapisi, vjerske knjige i autori.

Ne mogu a da ne pomenem golemi istraživački rad profesora Vedrana Sinožića koji radi na obilnom materijalu iz kojeg je skupio toliko, dovoljno da objavi knjige ovoj izuzetno i nadasve interesantnoj historijskoj temi. Najnovija knjiga gospodina Sinožića „Naša Troja“, vjerno opisuje geografiju događaja vezanih za Trojanski rat, doduše nešto sjevernije uz nadasve hrabru tezu da je Troja  zapravo današnji grad Motovun u srcu Istre. Ova predivna knjiga odiše plavetnilom podneblja ukrašenog prepoznatljivom betlehemskom zvijezdom, supernovom, zvijezdom repaticom koja donosi sreću, koja ali i proročki opominje. „Ništa nije Troja dok se naučno ne potvrdi“, poziva na čitanje ovog nadasve do u detalje napetog i na historijskim činjenicama vjerodostojno podastrtog trilera koji vas sjetnim, a ipak modernim stilom uvodi u svijet antike.

Ovom nadasve vrijednom djelu, kojeg još uvijek nije otkrila šira publika, nedostaje možda malo više medijske pažnje, jer upravo nedostatak medija je ono što nedostaje interesu šire javnosti i te kako zainteresovane za ovu temu koju prati interes kulture i turizma. Knjiga ovog vrijednog autora vam do u detalje daje objašnjenja na pitanja ko, s kim, protiv koga, gdje, kako i zašto, i ako je vjerovati riječima autora, kojem je historija struka i velika ljubav, nije posljednja. Osim Istre temi Troje i trojanskog rata približavaju se širi prostori Makedonije koja danas bije bitku za očuvanje kako identiteta, tako naziva i imena.


Sumnjam da je domaća javnost konfrontirana, osim one toliko sporadične historijske strane koja se u stvarnom životu ozbiljno uzima u obzir a izučava tokom prvih godina srednjeg obrazovanja sa kompleksnijim temama razvojne ekonomije i turizma. Teško da se mogu shvatiti i sračunati gubici svih godina nezainteresovanosti za mjestom koje veličina i značenje Troje kao takve sobom nosi.  Šta ako Troja nije tamo gdje su drugi prstom obilježili i uložili milione za lobiranje mjesta koje to nije, ali im se milionima turista vraćaju i pune državne kase?! Propuštanje izvora prihoda, koji na godišnjem ili decenijskom nivou nisu mali, prije svega moguće štete izazvane „krađom identiteta“, neće ići na adresu drugih, već odgovornih iz vlastitih redova. Najzorniji primjer i obim opstrukcija vidljiv je u Visokom kada je riječ o kompleksu visočkih piramida. Da nešto „piramidalnog oblika“ postoji vidljivo je i golom oku, ali o čemu je riječ do u detalje, još uvijek i nakon godina predanog rada domaćoj, a potom i široj javnosti nije poznato.

Režiser Volfgang Petersen i Bred Pitt u okviru naših podneblja snimiti nisu mogli naći bolje mjesto za „Troju“. Označiti vidikovac, tačku, mjesto na kojem je lijepa kćerka Helena očekivala neprijateljske trupe da unište grad, označiti vidikovac, tačku, mjesto sa kojeg je Ahilej izazivao Hektora u borbu na život ili smrt, odakle bi milioni turista pohrlili samo da vide nije ništa manje vrijedna od čarolije filmske umjetnosti koja svoje usluge naplaćuje 10 eura po posjetitelju. Tamo ručak, ovdje vino, pokoja karta posjete muzeju, prevozu, boravku, konačno i noćenju. Ovako, želite li vidjeti izgled „trojanskog konja“ morate se zaputiti u daleke Çanakkale (Čanakale), za one koji ne poznaju vlastitu historiju, mjestu gdje je za stvar sultana 1915/16. između njih 16.000 živote dalo i izgubilo na hiljade bosanskih mladića.

Presjek lutanja „Homerove slijepe publike“ od Troje do danas, nije ništa drugo do zov sudbine svakog živog bića u potrazi za sobom i svojim identitetom, u potrazi za odgovorima „ko sam, odakle sam i kuda idem“, koja u nedostatku historijskih činjenica pokušava sam da dokuči i spozna. Priča je nadasve interesantna onima koji imaju sreću da se bave tako sporednim stvarima, daleko više sporednijim od onih najsporednijih, koje osim – ako ne kolektivnog – a ono osobnog zadovoljstva donose čak i neke druge rezultate, koji ako možda drugima manje značajnima – ne moraju nužno značiti manje vrijednima.



This Page is Published on February 14, 2018 in the Web Magazine „ORBUS.ONE“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.one
Page Construction: 14.02.2018 - Last modified:17.02.2018.


BALKAN AREA





ACTUA HOME PAGE