TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







HAMDO ČAMO



ACTUA HOME PAGE





 




BOSNA I HERCEGOVINA JE META HIBRIDNOG RATA
(2-DIO)

Piše: Hamdo ČAMO



BOSNA I HERCEGOVINA JE META HIBRIDNOG RATA (2.dio)


Bosna i Hercegovina je cilj specijalnog rata sa obilježjima novih načina ratovanja. Hibridni rat je vojna strategija koja sadrži elemente konvencionalnog ratovanja, nekonvencionalnog ratovanja i kibernetskog ratovanja. Stručnjaci za nacionalnu sigurnost u Hrvatskoj za pojavnost koja je obuhvaćena hibridnim ratovanjem uglavnom koriste termin "specijalni rat". Specijalni rat je poseban oblik rata koji se često vodi u vrijeme kada država agresor i napadnuta država najčešće nisu službeno u ratu. Cilj specijalnog rata je rušenje vlade napadnute države, destabiliziranje vlade, provociranje nezadovoljstva stanovništva, stvaranje građanskih nemira, ili prisiljavanje države-žrtve na diplomatske ustupke.[1]

 


Ilustracija

 

Na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena agresija, sa „ne slučajnim elementima“ građanskog rata ukomponovanim početkom agresije od strane paravojnih formacija susjednih zemalja. Međunarodni sud u Hagu je presudama iz 2007. i 2017. ukazao na odgovornost susjednih zemalja za počinjene zločine, dok je samo Hrvatska kasnije navedena kao direktna zemlja-agresor. Međutim, iz postojećih presuda vidljiva je odgovornost, među kojima i odgovornost vojnih snaga bivše Jugoslavenske Narodne Armije, te snaga srpskih paravojnih formacija pod komandom vojno-političkih centara iz Beograda i Pala, nešto kasnije i Banja Luke.

Svaka vojna aktivnost vojske predstavlja izvršnu volju vladajućih političkih struktura pod čijom neposrednom upravom se nalaze i koje uz raspoloživost vojnih jedinica u sebi sadrže nekoliko faza: vrijeme planiranja, priprema i neposrednog izvršenja. Istina je u Bosni i Hercegovini Dejtonskim mirovnim sporazumom je rat zaustavljen, ali se on dalje provodi ne više otvorenim, već specijalnim, prikrivenim načinima, sredstvima i aktivnostima.

Usljed teških ratnim trauma, potiskivanja doživljaja iz rata usljed djelovanja vojnih aktivnosti neprijatelja, progona, rasipanja nacionalnog bića jedne zemlje u 126 zemalja svijeta, nije nikakva neobičnost podsjetiti na problem kolektivne zaboravnosti. Stoga, nije na odmet ukazati na ključne momente planiranja nakon kojih je uslijedila agresija od strane snaga JNA. Niko ne može negirati postojanje zacrtanih ratnih planova i ciljeva.

Memorandum SANU br.1 bio je dokument rata, Memorandum SANU br. 2 iz 2011. godine također.[2] Pod patronatom Srpske Pravoslavne Crkve koja je ujedno i organizator i ključna organizacija, treba da se obavi povezivanje Srba na području Balkana u čemu joj pomaže imenovana desna ruka mreža konzularnih predstavništava u regionu. Obavezom zaštite interesa srpskog naroda u regionu ima Srpska Akademija Nauka i umjetnosti u kojoj su srpski akademici prije dvadeset i pet godina napisali dokument rata koji obuhvata sljedeće aktivnosti radi postizanja zacrtanih ciljeva – obratiti pažnju na tačke 8, 9, 11 i 13:

1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine;

2. Pažnju javnosti zaokupiti optužnicama i sudskim procesima protiv građana BiH;

3. Odjaviti pažnju javnosti od procesa u Hagu;

4. BiH dovesti u položaj da odustane od tužbi protiv Srbije;

5. Srbiju dovesti u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama u regionu;

6. Insistirati na zatvaranju haškog tribunala;

7. Ratka Mladića procesuirati u Srbiji;

8. Destabilizirati vlade BiH, Hrvatske i Kosova;

9. Provocirati unutrašnje nemire i nezadovoljstvo u susjednim državama;

10. Slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;

11. Pomagati otcjepljenju republike srpske;

12. Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Kosovu i Crnoj Gori;

13. Izvršiti tranziciju srpskih zajednica u regionu u unitarnu srpsku zajednicu;

14. Zaustaviti odvajanje Vojvodine;

15. Spriječiti regionalizaciju Srbije;

16. Oslabiti djelovanje Islamske Zajednice u Sandžaku;


Snage i priprema


Pojedine zemlje međunarodne zajednice u postizanju vlastitih ciljeva koriste sve raspoložive mogućnosti i potencijale, među njima politiku djelovanja radi postizanja kontrolisanog kaosa, čime se stječu uslovi pogodni za upotrebu i dejstvovanje specijalnih snaga. Često je riječ o jedinicama za specijalne i hitne intervencije.[3] Obuka tih jedinica, obzirom da se pripremaju za djelovanje u dubini tuđeg teritorija, ovisi prije svega od raspoloživosti i visine vojnog budžeta, prijateljskih zemalja članica saveza, interesa ili specijalnih odnosa i veza između pojedinih zemalja svijeta. U sastavu vojnog naoružanja moraju raspolagati sa vrhunskom opremom koja se ne može dobiti na slobodnom tržištu od bilo koga, već jedino i samo od najjačih zemalja svijeta koje raspolažu potencijalom.

Balkan je već podijeljen na interesne sfere velikih zemalja i oni su već zaposjeli svoja uporišta. Na redu su ‘finese’ kojima se postiže prestiž na račun malih zemalja koje se nalaze u čvrstom zagrljaju onoga što se može nazvati nasljedstvom hladnoga rata. Ono što je na Balkanu za vladu Trampa «prioritet tri», za vladu Putina je «prioritet dva».

Zlatko Dizdarević, koji inače prati događaje na Balkanu, dobro primjećuje da su Amerikanci na Balkanu osigurali njima više bitnih uporišta. „Linija razgraničenja s Rusijom je u realnosti jasna, Crna Gora u NATO-u je zatvorila opasnost od izlaska Rusije na 'topla mora' preko Jadrana, Daytonski sporazum im i dalje nije upitan, ma koliko se u BiH uzbuđivali idejama o nekom Daytonu 2, Albanija je apsolutno pod njihovom kontrolom, 'albanski dio' Kosova također, dodatno uz tamošnju veliku vojnu bazu Bondsteel. Amerikanci vjeruju i da se uz njihovu pomoć danas Makedonija i Grčka približavaju rješenju uzajamnih tenzija“. Ono što se može vidjeti golim okom jeste ubrzano naoružavanje Hrvatske i Srbije koje prelaze zacrtane i dogovorene granice, dok se druge države u regionu, ograničenih budžeta, oslanjaju na međunarodnu zaštitu ili na zaštitu vojnih saveza.


Početkom januara 2016. Načelnik Generalštaba i komandant Vojske Republike Srbije, general Ljubiša Diković u eter šalje zvaničnu poruku: "Evo i Srbija se naoružava!" Početkom 2017. Ministarstvo odbrane napominje ne jednom da je opremanje Vojske Srbije u funkciji sigurnosti građana Srbije i da nije prijetnja. Međutim, obuka jedinica za asimetrično ratovanje govori drugim jezikom i one jesu prijetnja, prije svega jer su dio strategije. «Projekat 1500» najavljen od strane Ministarstvu odbrane Srbije u maju 2017., koji uključuje opremu 1500 vojnika elitne jedinice najsavremenijim pješadijskim naoružanjem, završilo je smotrom Predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u septembru 2017. Plan vojnog vrha je da se ešalon vrhunskih vojnika sa 1.500 poveća na 3.000 vojnika. Korak u ovom pravcu već je napravljen podizanjem kvote za prijem u profesionalnu vojnu službu u specijalnoj brigadi u Pančevu.

«U VOJNOM planu je i dodatno opremanje pripadnika 63. padobranskog bataljona Specijalne brigade. Pripadnici ove jedinice trenutno su na obuci u Rusiji.. »[4]


Šta obilježava Rs 9. januara

Kratko rečeno – genocid nad Bošnjacima, sa druge strane, mapira moguće genocide u budućnosti. Mada je genocid u Srebrenici počinjen 11.7.1995., temelji genocida su udareni 9. januara 1995, kada je stvorena paradržavna tvorevina «Srpska republika BiH», kasnije «Republika srpska». Presuda suda u Hagu 26.2.2007. proglašava paraformacije paradržavne tvorevine, tzv. vojske i policije RS, odgovornim za počinjene zločine genocida, što je samo po sebi dovoljno a) za proglašenje ukidanja te tvorevine, b) za pokretanje postupka ukidanja zbog povrede jus congens norme c) za ukidanje Dejtonskog sporazuma, njegove ništavnosti, jer je RS i u tom slučaju ništavna tvorevina koja egzistira na načelima ništavnog sporazuma kojeg ta tvorevina sama negira, krši i priziva nepostojećim, istovremeno se pozivajući na njegove odredbe, čime zapravo pripada kategoriji trpne tvorevine i tvorevine koja je za većinu građana BiH privremeno zaposjela prostor R BiH.

Jedan od navedenih zacrtanih zadataka je stvaranje kriza, destabilizacija vlade BiH, kao i vladavine prava, na što ukazuje uporna istrajnost proslava Dana RS 9. januara koji je Ustavni sud BiH, čije presude su obavezujuće, već nekoliko puta proglasio neustavnim činom. Ono što javnost iznenađuje jeste nedosljednost provođenja najvišeg zakona, kao i izostanak sankcija, ali ako skoro sva javnost BiH zna da Predsjednik RS preko svojih stranačkih predstavnika kontroliše Tužilaštvo BiH, onda je slika nedjelotvornosti i očigledne paralize pravosudnih organa Bosne i Hercegovine daleko jasnija. Krivica takvog stanja leži u samom sistemu ugrađenom u ustavno uređenje uokvireno Dejtonskim sporazumom koje jedna strana bez ikakvih posljedica i čini. Vrijedno pomena, ustavne okvire Dejtonskog sporazuma, bez rata, može provesti jedino onaj ko ih je i postavio. Važnost napomene istog leži u samom biću međunarodnih ugovora koji su po međunarodnom pravu obavezujući i nalaze se iznad svih državnih zakona.


9. januar 2017. Rs je izvršila demonstraciju sile

Demonstracija sile provedena na dan 9. Januara 2018. Treba da se gleda dvojako. Ona je provedena da demonstrira silu prema vani, kao i unutar prema opoziciji koristeći pritiske promjene svakog oblika drugačijeg političkog mišljenja od snaga na vlasti. Ako se pominje diktatura onda je to demonstracija diktature jedne vlasti. Manifestacija, pored toga što je protivna zakonu jer je proglašena neustavnom, poslužila je također da u javnosti ogoli i pokaže nefunkcionalnost vlasti, međunarodnih i domaćih, pravosudnih organa, sudstva, Tužilaštva, policije, zaključno i obavještajnih službi Bosne i Hercegovine. Provođenje neustavne manifestacije na dan 9. januara bila je šamar međunarodnoj zajednici, čiju pravnu bezubost prije svega dijeli sa državom Bosnom i Hercegovinom i njenom navodnom suverenošću i nezavisnošću. Tog dana, pored demonstracije «države u državi», ma šta se kasnije historijski događalo, udaren je šamar slovima Dejtonskog sporazuma, ustavnosti i temeljima pravne države BiH. Vlasti BiH, kako god ih ko nazivao, uz podršku međunarodne zajednice dale su na znanje da se ništa bitnije nije dogodilo niti promijenilo. Slavlje struktura za koje posti presuda o počinjenom genocidu, pred očima medija i javnosti bila je potpuna. Defile vojnih snaga govorio je drugim jezikom, jezikom snaga prikrivenih civilnim programima što nije bilo ništa drugo do demonstracija vojne sile kojoj se niko od gore imenovanih nije mogao suprostaviti. Da u politici nema slučajnosti, na taj dan su dijeljeni «pasoši RS», što je samo po sebi teško krivično djelo falsifikovanja dokumenata. Da će proći nekažnjeno, znalo se unaprijed. Sitne krađe i hapšenja sitnih prestupnika su zato glavna tema crnih hronika. O građaninu kao nosiocu suvereniteta poslije ovoga ne može biti riječi.

Iako u defileu nisu učestvovale snage specijalnih vojnih snaga Srbije za hitne intervencije, koje su se vratile sa na sva zvona objavljene obuke specijalnih snaga iz Rusije, prisustvo pripadnika „Srbska čast“ vizuelno upakovanih u zelene jakne (« mali zeleni ljudi »)[5], prezentacija je sile, smišljeno kreirane u tzv. Humanitarnom Centru u Srbiji.[6]

Poruke Milorada Dodika odaslate u eter na defileu bile su nedvojbeno jasne: „U čast Republike srpske u čast ideje da Srbi s ove strane Drine formiraju svoju državu. Srpski narod ima dvije države. Ima Republiku Srbiju i ima Republiku Srpsku. I danas kada slavimo dan Republike Srpske mi smo zahvalni i Srbiji, zato što je danas kao uvijek s nama i što znaju da smo mi uvijek sa Srbijom i želimo da budemo jedno.“ Na to će odgovoriti kasnije bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić riječima:

U pozadini državna vojna lica iz nedavne srbijanske prošlosti, Aca Vasiljević, bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, iz ministarstva odbrane Srbije tu je ministar Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović. Riječi ljubavi, riječi da ovo ništa nije usmjereno ni protiv koga, osim što je sve protivustavno i što je usmjereno na razbijanju i Dejtonskog ustava i temelja postojanja države BiH.

Time je međunarodno nedonošče, tzv. entitet, na klimavim nogama impregnirano srpskim nacionalizmom pokazalo šta je sve sposobno učiniti, kako u sadašnjosti, tako i u budućnosti. U inat svima, svojevoljno i u skladu sa smjernicama Memoranduma SANU, a pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice, koja je postala sponzor genocida i genocidne tvorevine, građani i institucije nekoć suverene i nezavisne države Republike Bosne Hercegovine postali su njihovi taoci.

Prisustvo vojnih i specijalnih snaga strane države na tlu Bosne i Hercegovine domaći organi, institucije i uvrijeđeni građani, mogli su ispratiti jedino pogledom. Očekivano pojavljivanje predstavnika državnih institucija vlasti BiH u javnosti, uz opće iznenađenje građana je izostalo. Svjesne nemoći da na bilo šta utiči i promijene odaslali su poruku „..zbog uznemirenosti građana tražimo od nadležnih institucija podatke o tome da li postoje te paravojne organizacije“.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić o sličnim okupljanjima jednom je izjavio kao da je neko drugi odgovoran za obavljanje poslova sigurnosti, kao da je riječ o mandatnoj kazni: „Ovim četnicima pod hitno treba zabraniti djelovanje i ulazak u BOSNU I HERCEGOVINU. 13.marta svake godine dolaze i mešetare po BiH, bezbjedno prelaze granicu sa istim onim uniformama i kokardama kao što su to radili 1992 - 1995“.

Par dana nakon civilno-vojnog Defilea, mediji su preplavili javnost slikama vojne obuke djece iz Srbije i Republike Srpske i udjela učešća paravojnih formacija u centrima u Rusiji, što odgovara ali i potvrdama obuke i opremanja («mirnodopskih ešalona») i pripadnika 63. padobranskog bataljona Specijalne brigade iz Niša u Rusiji, koje su prenijeli i javni mediji. „Strojeva obuka veterana i potomaka“, napisao je 4. januara ove godine prvi veteran Rs-a Duško Vukotić ispod fotografije na kojoj dvadesetak mladića i djevojaka u maskirnim uniformama vježba vojne korake. Niko od njih nije pripadnik Oružanih snaga BiH. Niko od njih nije ni pripadnik regularnih jedinica MUP-a RS-a.» Osim njih u sastav podrške režimu u Republici srpskoj, a posmatrajući scenario ubistva Olivera Ivanovića u Kosovskoj Mitrovici, ulaze mnoge druge strukture paravojnih formacija pod različitim imenima i nazivima, više-manje poznatih javnosti, i da ni u kom slučaju nije riječ o snagama, strukturama i jedinicama koje se bave humanitarnim radom, već za održavanja nedemokratskih režima i struktura vlasti povezanih sa strukturama iz kriminalnog miljea. Dapače, po izjavama u emisiji TV1[7] ministra unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine Dragana Mektića, profesora za vojna pitanja i geopolitiku Berke Zečevića i profesora sigurnosti Gorana Kovačevića, obuka i opremanje paravojnih formacija odvija se dijelom iz javnih sredstava građana, a obuka takvih jedinica služi za primjenu pritisaka. Mektić je rekao da su članovi „Srbske časti“ kriminalna lica, koja služe vladajućoj strukturi da vrše pritisak na opoziciju i javnost, te da vjerovano na sam dan izbora naprave haos, s ciljem nepriznavanja izbornih rezultata. «Oni jednostavno imaju određene zadatke, prije svega u Republici srpskoj, a moguće provociranja konflikata i izvan Republike srpske», rekao je Mektić u emisiji Tema na TV1. Ulogu pripadnika «humanitarne Srbske časti» u kampu u Nišu koji godinama vježbaju gađanje najbolje opisuje naslov «Zašto humanitarci vježbaju gađanje», kojeg su objavili mediji, kao i činjenicu da je udruženje «Srbska čast», ili srpska nečast kako se izrazio Dragan Mektić, povezano sa Putinovim «Noćnim vukovima» koji se nalaze na crnoj listi SAD-a zbog terorističkih akcija u Ukrajini. Nacionalizam kojeg pojedini mediji kvalifikuju i fašizmom, u Srbiji i Republici Srpskoj djeluje dovoljno dugo i transparentno. Dodik je odlikovao «Noćne vukove», a ruski veterani su odlikovali «Srbsku čast», što bi javnosti trebalo da posluži kao odgovor na pitanje «čemu služi na zidu okačena Čehovljeva puška». Upozorenja tipa da «režija na relaciji Moskva-Banja Luka može prerasti u tragediju» nisu novijeg datuma i ne treba kriti opasnost koja iz modusa niskog intenziteta djelovanja lokalnog karaktera uz kombinaciju propagandnog djelovanja mogu u trenu prerasti u šire regionalne sukobe. Naime, Balkan je uvijek bio siguran luč, fitilj i detonator za pokretanje ratnih požara širih razmjera.


Umjesto zaključka


Na pitanje «Šta stvarno ostaje od onoga što je ostalo?» najbolje odgovara Predmet br. IT-02-54-T. Slučaj vođen pred međunarodnim sudom u Hagu koji je trebao da dokaže postojanje Udruženog zločinačkog poduhvata suđenjem Slobodanu Miloševiću, zapravo « Srpskom nacionalizmu » u dvadesetom vijeku, koji se – ako je vjerovati neumorne ljubavi naroda Srbije prema mitovima, oslonjenim prije svega na mit o Kosovskom boju – prenosi s koljena na koljeno.


Osnova Predmeta br. IT-02-54-T. u skladu sa pravilom 94-bis Pravilnika o postupku i dokazima, kratka je biografija i radna verzija izvještaja Tužilaštvu od strane vještaka Audreya Buddinga (Audrey Budding). Obzirom da je riječ o ogromnoj dokumentaciji,[8] sa obimnom historijskom genezom (razvoja, djelovanja i učinka) srpskog nacionalizma na prostoru Balkana, zaključak je « neutralan », ali uz veličanje zločina i duboko ukorijenjeni slogan «Srbi svi i svuda», upućuje na činjenicu da Srbija i njeno političko vodstvo nikada nisu prihvatili Ustav SFRJ, samostalnost i autonomiju Kosova zagarantovanu Ustavom 1974., kao i činjenicu da Srbija i njeno političko vodstvo poslije završetka agresije 1995., svih suđenja i presuda, uprkos garancijama i izjavama da poštuju, djelima pokazuju suprotno, da nikada nisu prihvatili suverenost i nezavisnost Bosne i Hercegovine, suverenost i nezavisnost nje i njenih naroda.

 



Referenca

[1] https://hr.wikipedia.org/wiki/Specijalni_rat

[2] Objavljeno u FACE TV, Centralni dnevnik 2.04.2011.

[3] https://hr.wikipedia.org/wiki/Asimetrično_ratovanje
>
[4] http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:668076-Spremna-elita-srpske-vojske

[5] Ruski hibridni ratnici popularno na zapadnu nazvani „Mali zeleni ljudi“ zbog svojih specifičnih zelenih uniformi su sklonjeni daleko od očiju javnosti, a radi se o elitnim SPETZNAZ komandosima iz sastava 45. Samostalne gardijske brigade specijalne namijene koji predvođeni agentima ruske obavještajne službe FSB borave non stop na terenu u tzv. HUMINT operacijama prikupljanja obavještajnih podataka i markiranja potencijalnih meta i njihovog praćenja. Sve sa ciljem poduzimanja mjera iz segmenta strategije hibridnog rata. Npr. specijalni komandosi su tokom najintenzivnijih borbi u Siriji proteklih godina vršili infiltraciju u redove svih zaraćenih frakcija u Siriji i radili monitoring američkog prisustva u Siriji tzv. Shadowing te su upravo oni pripremili sve za dolazak ruskog ekspedicijskog korpusa u bazu Latakia 2015. godine.

[6] 33576345631541

[7] Tema na TV1 - Paravojne formacije u BiH - krajnji cilj - 25.1.2018., https://www.youtube.com/watch?time_continue=17&v=G8VG57c2t5Y

[8] Naslovi: Srpska država u XIX vijeku; granice srpstva; Srbi, Albanci na Kosovu i okolni narodi; Prva Jugoslavija 1918-1941; Koncepcija srpske i jugoslavenske države; Ponovno srpsko pitanje; Drugi svjetski rat u Jugoslaviji, Novi režimi NDH i na Kosovu; Partizani i četnici; Srbi u Titovoj Jugoslaviji; Obrasci srpske nacionalne misli; Kontinuiteti i kontrasti; Srbi i socijalističko jugoslavenstvo; Decentralizacija i buđenje nacionalne svijesti; Hrvati; Slovenci; Makedonci; Muslimani; Crnogorci; Albanci; Reakcije i dileme decentralizacije; Sedamdesete, represija i prosperitet; Kriza i raspad od 1980-1991; Kriza poslije Tita; Srpski prijedlozi početkom osamdesetih godina; Kosovo osamdesetih godina; Memorandum srpske akademije;



This Page is Published on January 26, 2018 in the Web Magazine „ORBUS.ONE“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.one
Page Construction: 26.01.2018 - Last modified:26.01.2018.
BALKAN AREA





ACTUA HOME PAGE