TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







Hamdo Čamo



ACTUA HOME PAGE





 



D E M O K R A T S K I  K O M P A S
 

KO JE JAMIO, JAMIO
 

Piše: Hamdo ČAMO



Da glad ne poznaje entitetske granice, vjeru i naciju ukazuju sve duži redovi broja korisnika koji je u porastu i stotinjak narodnih kuhinja po državi u okruženju. Djeca, starci, borci i penzioneri najugroženiji. Pitanje života i smrti je jedan ili nijedan obrok dnevno.

 


Sve više narodnih kuhinja, Ilustracija

 

Dobar odgoj nalaže da se čovjek prvo pozabavi sobom, da uzme metlu i počisti ispred svojih vrata. Metući, um se bistri, širi, poima jasnije i čistije od tla koje se čisti, za razliku od onih koji svoje smeće vole gurati pod tepih. Tako, gurni ovaj, gurni onaj i smeća se nakupi a valja živjeti u njemu; svi koji znaju pisati u ime skrivača pišu čitko i naširoko kako je sve čisto, te svjetinu stanu uvjeravati kako slabo vidi.

Na prostorima gdje je sve manje avlija jer ih ljudi napuštaju, perspektiva kažu otišla nekako u koso u odnosu na kojih zadnjih dvadesetak godina, pa se narod stao pitati šta se promijenilo. Promijenilo se sve, a najviše ono „na kraju mjeseca“ i što narod najbolje zna da opiše: „Ko je jamio, jamio“. Ko nije, danas gladuje. I u ratu je bilo gladi, samo ne ovakve. Za spas duša, djece i kako se ko snašao i odbranio ono malo avlije, izostala su priznanja, zlatne kašike, ugodan život, penzije, čak i medalje. Koliko boraca znate sa medaljom? Ne samo da nemaju za život, već nikada nisu dobili ni komad običnog željeza. Da se zna, da se zaboravi, kao da ništa nije bilo. Sve što je upućivalo na državnost Bosne i Hercegovine, ukinuto je. Ukinute su zastave, novac, himna, granice, a smisliće se još ponešto. Ko da se u ovom jadu pita još za odgovornost.

Dok se neki smisle šta je odgovornost i ko je odgovoran, desilo se ono što je narod sabio u par riječi: „Ko je jami, jamio…“, a čemu su napisani i otpjevani stihovi:

„Ko je jamio, jamio…

Ko sam ja da kradem tuđu muku i sne

rekli su ko sam ja da kradem i ubili me

a krali smo nas četiri brata

i bratski dijeli plijen

oni su krali malo više

a ja sam bio lijen…


Magija ćiri-bu ćiri-ba

nestala je lova preko papira

bez ispaljenog metka

od nepoznatog strijelca

ujeo je vuk kenjca


Ko je jamio, jamio..

Who has taken, has taken

Who is not, is not mistaken…“[1]

Ono što Bošnjaci vole umotati malo, Hrvati umotaju malo više s onim „Tko li je“[2], kao – ne znaju; dok su tu Srbi direktniji u izrazu – ukradeno je ukradeno. I tu im treba skinuti kapu, jer ko zna-zna.

Sada, kada možemo otvoreno govoriti da je riječ o općoj krađi, ne bi trebalo da je teško uprijeti prstom i reći ko je lopov. Ipak, i ovdje ne postoji tolika direktnost koju naivni narod traži, jer da je po narodu, išlo bi serijski kao u Pariškoj revoluciji: na sred trga bi se postavila kakva tupa giljotina..i, redom. Narod bez glave uvijek traži glave. Ali, „nije po narodu“, nije onako kako narod hoće. To u Bosni i Hercegovini tisućljetna historija nije zapamtila, a da zapamti tamo u nekoj budućnosti. Nije onako kako narod hoće. Još nije. Ako ikada i bude, onda će to biti „utek'o zec“ – „i mirna Bosna“.

O tome ko je jamio narod će saznati kako se inače saznaje iz poneke knjige sa vremenske distance „o najutjecajnijim…“, uvijek lijepo i diskretno umotano u celofan. O mrtvima, sve najbolje. Što su neki uništili državu to nema veze, ponašaju se onako kakvi zapravo i jesu – kao da imaju u podrumu neku drugu rezervnu državu.

Kako je vlast uređena na kantonalnom, niže županijsko-opštinskom nivou, lokalnom stanovništvu je poznata „politička uvezanost vlasti“, posebno u gradovima-državama, tako da je to „neuvezanom narodu“ borba protiv vjetrenjače. Lokalnom stanovništvu je i više nego poznato o kojim lopovima je riječ. Klanovima lopova. O medijima koji treba da budu nezavisni, zbog prostora, nećemo. Kako sebi prepušteno lokalno stanovništvo nema načina „da javno progovori i zapiše“, čast pojedincima, „dijaspora“ osim udjeljivanja i tako nema učešća u vlasti i medijima preko kojih bi svakodnevno bila zastupljena, te se vremenom sve zaboravlja kao da se nije ni dogodilo. Sa zaboravom umiru odgovorni, sa njima umire i odgovornost. Etnovlast, kako to gordo zvuči. Institucije koje nazivamo sudstvom, tužilaštvom, ostaju prepoznatljive po fasadama zgrada u kojima kao da nema „živa roba“. Ukidanje zastare za djela iz sfere privatizacijskog kriminala samo je jedna u nizu opravdanih narodnih mudrolija „ruka ruku da mije“.

Ako se zna šta je pokradeno i kada, ostalo je još da se ukaže prstom ko je jamio, ukrao. Na današnjem stupnju razvoja sudskih i kriminogenih tehnika, naizgled, ne bi trebalo biti problema. Naizgled, dakako. U Hrvatskoj je pod čekićem Ivo Sanader, a Srbija je daleko. Poslije rata javnost je u Bosni i Hercegovini izvještajima i slobodnim procjenama (nepoznatih izvora) upoznata  da je zemlja pretrpila ratnu štetu od nekih 300 milijardi dolara. Kako je šteta pretvorbom „sve što je vaše, sada je naše“ rasla, tako je rastao privatizacijski lopovluk; opšta krađa visokih krugova i njima bliskih poslušnika. Nestajalo je sve što je trebalo nestati. Tako je pred očima zakona – tenderima (čitaj namještanjem), proces privatizacije proveden legalno. Rasla je imovina onih koji u tako kratko vrijeme nikako nisu mogli zaraditi ono što imaju i što su navodno zaradili. Bila je to najveća krađa pojedinaca. Mnogo pojedinaca. I „pokoja stranka“ na vlasti. Naravno, ko je bio blizu njih i taj se okoristio. Tako je demokratija pretvorena u idiokratiju, a ova u kleptokratiju. Korak od demokratije do kleptokratije veliki je korak naprijed za idiota, ali i veliki korak nazad za društvo. Da li bi državu mogla pokrasti djeca, starci, bolesni, borci, radnici, rudari, zemljoradnici, penzioneri…?! Eliminacijom onih koji nisu mogli biti lopovi nije teško doći do vjerovatnih lopova, koji to uostalom i ne skrivaju. Ako i skrivaju, odaje ih imovno stanje. I tu je narod rekao svoje:“Riba smrdi od glave“. Zbog toga u javnosti nikada nije i neće izaći knjiga (poput „Narodni heroji“), žuta, bijela, crna ili crvena, „Lopovi naroda neosviještenog“.

Prema posljednjim podacima, objavljenim u medijima[3], oko milion stanovnika Bosne i Hercegovine živi na granici siromaštva, od čega više od 600.000 živi ispod te granice.

Sjaj će da zaslijepi mnoge oči, ali bijedu neće nikada.
 



[1] Zoster je bosanskohercegovačka grupa iz Mostara, osnovana 2000. godine; https://bs.wikipedia.org/wiki/Zoster_(grupa)

[2] https://www.express.hr/top-news/rojsov-tko-je-jamio-jamio-priznao-ustavni-sud-1986

[3]  https://www.klix.ba/vijesti/bih/od-2013-godine-do-danas-iz-bih-iselilo-150-hiljada-ljudi/171030011 
 



KO JE JAMIO, JAMIO - Piše: Hamdo ČAMO - Zürich, 30.10.2017



This Page is Published on October 30, 2017 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.one
Page Construction: 21.10.2017 - Last modified:31.10.2017.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE