ORBUS.ONE TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA








Bakhtyar Aljaf


doc. dr. sc. Zijad Bećirović





ACTUA HOME PAGE





 



Internacionalni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio predizbornu analizu predsjedničkih izbora u Sloveniji, koji će se održati 22. oktobra 2017.godine. Iz opširne analize »Predsjednički izbori 2017: Traženje slovenske vizije za budućnost« objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Predsjednički izbori 2017:

 

Traženje slovenske vizije za budućnost



U prvom krugu izbora za predsjednika Republike Slovenije, koji će se održati u nedjelju, 22. oktobra 2017.godine, natjecaće se pet kandidatkinja i četiri kandidata. Slovenija će dobiti svog petog demokratski izabranog predsjednika od proglašenja nezavisnosti 1991.godine. Dosada su tu funkciju obavljali Milan Kučan (dva mandata), Janez Drnovšek, Danilo Türk i Borut Pahor. Eventualni drugi krug izbora biće održan 12. novembra 2017.

U prvom krugu izbora je devet kandidata: 1. Ljudmila Novak (Nova Slovenija – kršćanski demokrati), 2. Marjan Šarec (Lista Marjana Šarca), 3. Maja Makovec Brenčič (Stranka modernog centra – SMC), 4. Borut Pahor (Dejan Židan i skupina birača), 5. Angela (Angelca) Likovič (Glas za djecu i porodicu), 6. Boris Popovič (Slovenija zauvijek), 7. Romana Tomc (Slovenska demokratska stranka – SDS), 8. Suzana Lara Krause (SLS – Slovenska narodna stranka) i 9. Andrej Šiško (Pokret Sjedinjena Slovenija).

Ukupan broj birača sa pravom glasa je 1.716.039.


Izgubljeni ciljevi slovenske države?

G
odine 2004. Slovenija je postala punopravna članica NATO saveza i EU, područja eura, 2010.godine je postala članica OECD, te je članica brojnih drugih internacionalnih organizacija. Tada je država imela jasne ciljeve - članstvo u tim i drugim organizacijama. Kada su postavljeni ciljevi bili ostvareni, slovensko vodstvo nije imalo novih. Političke elite nisu bile u stanju napraviti ništa vizionarskog, jer su bile nespremne. Iskustva slovenskog članstva u EU nisu jednoznačna, jer članstvo u EU nije samo po sebi svrha i nedovoljno se koristi u svrhu slovenskih nacionalnih interesa, kao što to recimo radi Poljska, Slovačka i još neke druge novije članice EU.

Događanja u unutarnjem i vanjskom okruženju promijenila su se na štetu Slovenije. Podaci pokazuju, da u EU zbog korupcije godišnje nestane oko 150 milijardi EUR.

Kriminal i korupcija postali su pošast, koja ugrožava supstancu države, za koju su karakteristični fenomeni politizacije kriminala i kriminalizacija politike.

Slovenija se od 2008.godine nalazi u kompleksnoj ekonomskoj i političkoj situaciji. Pojedine bonitetne agencije su u posljednjem periodu prilikom davanja ocjena Sloveniji, smanjile njene političke rizike, što znači, da se polako poboljšava politička situacija u državi. Država je još od osamostaljivanja 1991.godine snažno politički polarizirana i neprestano se odvija oštra borba između tzv. snaga kontinuiteta (bivši komunisti), koje simbolizira bivši predsjednik Slovenije Milan Kučan i snaga slovenskog proljeća, koje simbolizira bivši premijer i predsjednik Slovenske demokratske stranke (SDS) Janez Janša. U periodu konjunkture i visoke privredne rasti politička polarizacija u najuspješnijoj državi nastaloj na području bivše SFR Jugoslavije nije prouzrokovala većih problema.

Problemi su došli sa ekonomskom krizom i prisutnom recesijom u evropskoj i svjetskoj privredi. Kriza je pokazala sve greške, koje je Slovenija napravila poslije osamostaljivanja, prije svega u procesu privatizacije bivše društvene (državne) svojine. Jedan dio pojedinaca se preko noći obogatio, najviše sa unutarnjim menadžerskim otkupima poduzeća uz osiguranje enormnih iznosa kredita kod državnih banaka. Kada su posljedično zbog ekonomske krize počele padati cijene dionica tzv. tajkuni nisu više mogli otplaćivati kredite. U sukobu političkih i ekonomskih elita pojedini dijelovi političkih elita prekinuli su kreditiranja unutarnjeg otkupa privatiziranih poduzeća kod državnih banaka. Zbog toga je došlo do propadanja brojnih nekada velikih i uglednih poduzeća, posebno cjelokupnog slovenskog građevinarstva, tekstilne industrije itd. što je dovelo do brzog povećanja broja nezaposlenih. U uvjetima tzv. burazerske ekonomije pravna država je djelovala neadekvatno, što dokazuje i činjenica, da u Sloveniji niko od visokih političkih predstavnika nije pravosnažno osuđen za brojne prevare i krivična djela za vrijeme obavljanja funkcije, a samo selektivno osuđeni su neki veći biznismeni.

Analitičari smatraju, da Slovenija mora sebi postaviti nove ciljeve, unatoč tome, da je članica EU. Izgovaranja, da će država u osnovi slijediti politiku EU odnosno zvaničnog Brisela ukazuju na to, da država nema jasne vizije za budućnost. Država bi morala pronaći vlastita rješenja i realizirati vlastite interese, što znači da mora razvijati bilateralne odnose izvan EU i tražiti nova tržišta, na kojima do sada Slovenija nije bila odnosno bila je neznatno prisutna.


Snažan utjecaj neformalnih centara moći

Niko se nije ozbiljno bavio sa konsolidacijom slovenske države i otklanjanjem brojnih grešaka iz perioda tranzicije te sa međusobnim suočavanjem odnosno bavljenjem samim sa sobom. Neformalni i paralelni centri moći, koji su faktički vodili državu iz pozadine su predstavljali problem za bilo koju Vladu, koja je htjela djelovati transparentno i u javnom interesu, još uvijek su aktivni, prema ocjenama pojedinih analitičara, zajedno sa lobijima možda najviše vladaju slovenskom državom. Postavlja se pitanje, ko faktički upravlja Slovenijom?

Analitičari upozoravaju, da je Slovenija pod utjecajem neformalnih centara moći i paralelnih struktura napravila ključnu stratešku grešku, kada se prepustila utjecaju pojedinaca iz političke pozadine i neformalno promijenila svoja strateška usmjerenja u vanjskoj politici. Slovenija je posljednjih nekoliko godina najizoliranija država u regiji u odnosu prema SAD-u. Ko je odgovoren za (samo)izolaciju Slovenije i stagnaciju odnosa sa SAD, iako su zasluge i podrška SAD bile ključne za nastanak mlade slovenske države? Kakva je pri tom uloga predsjednika Republike Slovenije Pahora i drugih ključnih aktera na slovenskoj političkoj sceni odgovornih za vanjsku politiku?


Pahor obezvrijedio funkciju predsjednika države

A
ktualni predsjednik Republike Slovenije Borut Pahor, koji je na prošli izborima bio i predsjednik Socijaldemokrata (SD), sada kandidira kao nezavisni kandidat. Njegova pobjeda na prošlim predsjedničkim izborima probudila je nadu, da je predsjednik moralni autoritet, koji daje nadu i ukoliko je dobro obavio svoju dužnost u prvom mandatu, skoro se podrazumijeva, da je reizabran za predsjednika Republike. Borut Pahor je slovenski javnosti sam rekao, da sebe ne smatra moralnim autoritetom. Za vrijeme njegovog predsjednikovanja funkcija predsjednika je dodatno obezvrijeđena, njegova stranka SD nije ga ponovo kandidirala kao svoga kandidata, nego kandidira kao nezavisni kandidat sa podrškom birača.

Birači očekuju, da je predsjednik nad stranačkom politikom i da se ne upliće u stranačku politiku, jer tako gubi povjerenje birača. Analitičari smatraju, da se predsjednik Pahor po pravilu nije miješao u nijednu važnu stvar, nego je bio u osnovi promatrač ili je slijedio događanjima. Prisutna su čak mišljenja, da nije obavljao svoje funkcije kao što mu nalažu nadležnosti, i da pored predsjednika Slovenije faktički je potrebno uvesti funkciju potpredsjednika države, koji bi faktički vodio državu.

Poslije Pahorovog preuzimanja predsjedničke funkcije očekivalo se, da će unijeti novi zamah u slovenski politički prostor, da će se nametnuti u regiji i na internacionalnoj sceni. To se nije dogodilo. U regiji se očekivalo, da će postati konkurencija tadašnjem predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću, koji je bio prepoznatljiv predsjednik u regiji i poštovan u internacionalnim krugovima. Predsjednik Pahor ne samo, da se nije uspio nametnuti u regiji i na internacionalnom planu, njegov ugled je blijedio i među samim biračima, jer je u predsjednički stil uveo nešto što ne spada u predsjedničko ponašanje, kao što su »razgovor sa zlatnom ribicom«, »to mi radi mala« i druge nepristojne radnje za predsjednika države. Unatoč tome, da predsjednik nema širih ovlaštenja, očekivalo se, da će zapravo doprinijeti ka stvaranju novog pozitivnog ambijenta u državi.

Analitičari smatraju, da se Pahor želi predstaviti kao »predsjednik, koji povezuje«, iako u njegovom mandatu Slovenija nije bila ništa manje politički razdijeljena. Većinskoj javnosti nije potpuno jasno, šta je htio povezati i šta je povezujućega napravio.

Predsjednika Pahora prate velike hipoteke još iz vremena, kada je bio slovenski premijer, po nekim ocjenama bio je najslabiji slovenski premijer. Kakva je njegova odgovornost za nepotrebnu dokapitalizaciju banaka u enormno visokim iznosima, za projekt TEŠ-6, za navodno pranje iranskoga novca u banci NLB, za pranje italijanskog novca u banci NKBM, za slabo stanje u Slovenskoj vojsci, za fijasko sa arbitražnim sporazumom o granici sa Hrvatskom, kojeg je potpisao, za opoziv arbitraže od strane Hrvatske i dr. Zapadni Balkan mora postati ponovno prioritet, jer je posljednjih nekoliko godina prepušten drugima i umjesto Slovenije svoju prisutnost na Zapadnom Balkanu ojačala je Hrvatska, posebno poslije ulaska u EU.


Slovenska kriza liderstva

A
nalitičari upozoravaju, da u Sloveniji ne postoji veliki interes za predsjedničke izbore, iako se radi o najvišoj poziciji u državi, kojoj su potrebni avangardni političari novog doba i za izazove u budućnosti. Među kandidatima za predsjednika države nisu ključni političari u državi. Izborna kampanja ne pobuđuje pažnju šire javnosti.

Pored sadašnjeg predsjednik Pahora kandidati, koji su privukli pozornost javnosti su Marjan Šarec, gradonačelnik Kamnika i glumac-komičar, Romana Tomc, slovenska zastupnica u Evropskom parlamentu iz najveće opozicione Slovenske demokratske stranke (SDS), Boris Popovič, uspješan gradonačelnik grada Kopar i Ljudmila Novak, predsjednica Nove Slovenije-kršćansko-narodne stranke sa iskustvom u vanjskoj politici.

Dosadašnje političke i privredne elite, koje su učestvovale u pljački države, sasvim sigurno nisu oni, koji bi Sloveniji i njenoj mladoj generaciji, koja u sve većem broju odlazi iz države iz ekonomskih razloga osigurale bolju budućnost.

Zabrinjavajuća je činjenica, da postojeće političke elite pokušavaju na svaki način sprječavati regrutiranje novih političkih elita i stvaranje političke konkurencije, što je smisao demokracije. To se vidi iz liste kandidatkinja i kandidata za predsjednika Republike Slovenije. Novi stup budućnosti Slovenije ne mogu biti pojedinci i političke stranke, koje su odgovorne za stanje u prošlosti. Za ideološke i korupcijom opterećene politike ne bi smjelo biti prostora na slovenskoj političkoj sceni.

Analitičari smatraju, da je Sloveniji potreban predsjednik/ca sa vizijom, koji mora zajedno sa drugim akterima na slovenskoj političkoj i društvenoj sceni potražiti opći društveni konsenzus o budućnosti Republike Slovenije sa jasno opredijeljenim ciljevima za budućnost, jer se događaju velike geopolitičke promjene, koje se tiču svih zainteresiranih strana. Tako bi se ojačao položaj i obezvrijeđena uloga »prvog čovjeka u državi«.

Ljubljana, 18. oktobar 2017

Internacionalni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) – Ljubljana

Direktori:

Bakhtyar Aljaf,   doc.dr.sc. Zijad Bećirović



This Page is Published on October 17, 2017 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.one
Page Construction: 17.10.2017 - Last modified:12.11.2017.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE