ORBUS.ONE TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







Hamdo Čamo




ACTUA HOME PAGE





 




KRIZA IDENTITETA (I)

Autor: Hamdo Čamo




Ilustracija

 


Nekada je čak i živjeti čin hrabrosti.“ (Seneka)

Seneka kao da se obraćao Bosni i Hercegovini. Čovjek ulazeći u tunel historije želi da ga tamo obasja svjetlost; želi da se s njenih izvora napije kristalno čiste jasnoće “svih stanja i zbivanja”; na kraju tunela, očekuje ga granitna stvarnost suprotna od svih očekivanja koja pogađa svakog pojedinca mješovitim učinkom historijske inercije nagomilane naslagama protivrječnih događaja. (hč)


Tragedija moći

I sama pomisao da nema ništa spektakularnijeg „do biti svjedokom tragedije jedne moći“ prevazilazi tokove i granice vremena. Stajati na mjestu pada moći i ugleda demokracije nakon tridesetogodišnje vladavine Perikla još davne 429.g p.n.e. u Atini, što izgleda za posmatrača kao spektakl, za same građane Atine je to zasigurno bio debakl. Te iste godine Sofokle je napisao drugi dio „Tebanske trilogije“, tragediju “Kralj Edip”, (“Oedipus Tyrannos”). Bijeg od stvarnosti je „Sizifov posao“ i on liči bijegu od kugle između dva uzvišenja u kojem nije pitanje „hoće li“, već kada će kugla naplatiti svoj mukotrpni put. Već 430. g. p.n.e. Atinu će zadesiti kuga, jedna od najvećih pošasti, pustošeći i decimirajući kolijevku demokratije kao nikad prije. Svijet je pomislio da je tragediju pada moći Atine potvrdila sama bolest. Ali, nije. Iza Sofoklove poruke, za razliku od uobičajene šutnje i političara i akademske elite, stajala je poruka koji građani nisu mogli dekodirati, dešifrovati, shvatiti, a koja je bila tako jasna. Naime, iza nje je stajalo sve ono na što je Sofokle zapravo cijelo vrijeme upozoravao i što se ljubomorno krilo „od očiju javnosti“ . Riječ je o krizi identiteta.

Psihologija bolesti

Iako se danas za poruku zna, značenje poruke te vrste i danas dolazi „prekasno“. Slučajnost?! Sasvim je jasno da problem ne leži u odašiljaocu (odašiljaocima), već u primaocu (primaocima) poruke. Problem nije u slušanju, već u dešifrovanju, poimanju, shvatanju značenja poruke koja ima svoju zadaću i svoj smisao. Vozači automobila dovode sebe ali i druge u opasnost nepoštujući saobraćajne znakove (iz neznanja, nemara ili nehata). Zato, krivca treba nazvati imenom. Svaki izostanak reakcije nakon primanja poruke (vijesti), izuzme li se namjera (izdaja) – ono je što je uvijek bio – to je problem svijesti[1] i savjesti[2]. Potpuni izostanak interakcije smatra se bolešću koja kao i svaka druga bolest ima svoje uzroke i posljedice.

       Izostanak reakcije „na zlo i opasnost“ uz jasne znakove upozorenja, ne može biti normalno, niti samo po sebi leži u projekciji tolerantne normalnosti – posmatrajući normalnost bilo sa filozofskog, medicinskog ili sa sociološkog aspekta.
[3] Iz toga proizilazi da je – za psihofizički normalno zdravu osobu, osobu koja se smatra zdravom, „u projekciji“ ali i „kroz projekciju“ društva – nenormalno (bolesno) ne reagovati na znakove upozorenja. Većina smatra da potraga za pomoći mora prevazići „sram od bolesti“ što opet, osim uključivanja javnosti i javne rasprave, zahtijeva širu naučnu studiju. Pri tome treba imati na umu „da želja odgovornih pojedinaca“ nije u fokusu zbivanja, već „želja i spremnost društva“ da o tome raspravlja, koje počinje medijskom senzibilizacijom i stručnom pripremom.


Uslov mira i slobode

Nacionalizam, koji je sljedeća tema ali neizostavni dio razumijevanja što se ovdje želi naglasiti, najuspješnija je politička ideologija u ljudskoj historiji. On postoji u svakoj državi svijeta, ali sa različitim intenzitetom. Nacionalizam posjeduju sve ideologije, kulture i religije, ako ne i više je izražen u kršćanskim zemljama, zemljama Zapadne provenijencije. Razlog je, sa jedne strane širenje i način širenja kršćanstva
[4], sa druge strane, nezasitna glad za prirodnim resursima i nalazištima nafte neophodne za neprekidnu liniju tehnološkog rasta i razvoja zemalja Zapada.

Sukobi u zemljama drugih ideologija, kultura i religija ukazuju da je riječ o graničnim dijelovima na kojima su smještena prirodna nalazišta energije, tj. mjesta na kojima su susreću , bolje reći sukobljavaju interesi kultura, čemu su napisani tomovi knjiga, uostalom i knjiga sa naslovom “The Clash of Civilizations”, Samuela P. Huntingtona (1996) sa premisom da se konflikti ne pojavljuju više između nacionalnih država, već između kultura, religija i identiteta. „Svijet ne dijele ideologije i ekonomije, nego civilizacije!“

Knjiga je davno postala punoljetna i danas ima više od 20 godina. Krizu identiteta ne doživljava samo Evropska unija, već mnoge države – koje jesu ili trebaju da postanu njene članice. Kako je identitet neosporna karakteristika individualiteta i (samo)postojanosti, daleko od toga da „ono što stoji u sukobu interesa“ još zadugo neće biti tema medija.

Uslovi identiteta postali su uslovi opstanka slobode koja se u svijetu tumači na različite načine, ali koja ostaje ono što je u principu bila i prije sukoba. Zapadne zemlje, zahvaljujući sistemu neprekidnog rasta, koji će uvjetno jednom morati doživjeti granice svoga rasta, neprekidno su u potrazi za novim izvorima i načinima pribavljanja izvora energije bez koje taj rast nije moguć. To je jedan od razloga zašto se pojedine zapadne zemlje, kao što je Amerika, neprekidno nalaze u stanju rata; jer jedino ratom pribavlja resurse i održava stanje svog rasta i razvoja.

U korist toga u službi joj se pri ruci nalaze UN koje direktno ovise od Amerike koja joj je direktni i najveći izvor materijalnih davanja, što po sistemu održavanja koji danas postoji – UN ne bi mogle opstati niti egzistirati. Upravo ta ovisnost, povezana sa tzv. Pravom veta tek pet zemalja svijeta (procenat kršćanskih zemalja u svijetu je 32%) , u kojoj nema niti jedne islamske zemlje (procenat islamskih zemalja u svijetu je 25%) ili zemlje druge kulturne i religijske orijentacije (45%), kao i način pribavljanja sredstava za rad – javnost dovodi u sumnju u „iskrenost mirovnih zadataka, dužnosti i namjera“ UN. Podjele svijeta nije tek kulturološko pitanje
[5]. Pravedno i pravilno funkcioniranje Ujedinjenih nacija, ali i Međunarodnog prava u svijetu od presudne je važnosti , te predstavlja fundamentalnu osnovu i uslov mira i slobode u svijetu.


Nacionalizam

Nacionalizam nije samo pogrešna teorija koja se odbija i odbacuje; nacionalizam je i neizbježan dio modernog svijeta.
[6] To mišljenje kao i bezbroj puta do danas uopće nije usamljeno, ali potiče na pitanja uvijek iznova pometena pod tepih.

Teorije mnogovjekovnog postojanja nacije (perenializam) slijedila je praksa mnogih naroda, kultura i civilizacija. I šta je bilo s njima? Malo što u prirodi ima takvu moć kao što imaju narodi i nacije svijeta – koje posjeduju metamorfološke moći. Dokaz tome su njihova polazišta i njihova ishodišta. Ono što su narodi i nacije jednom bili i ono što danas jesu. U procesu metamorfoze uvjetno dolazi do promjena, mijenjaju se njihove karakteristike, njihova odličja, njihov jezik, njihova odjeća, oprema, izgled, njihova zdanja, njihova okolina – dolazi do transformacije vanjske i unutrašnje slike.

S društvenim promjenama, koje mogu oscilirati od krajnosti do krajnosti, također dolazi do naglih promjena i stanja u društvima. Uzme li se k znanju da su – nešto manje od deset godina – širom Evrope, na čelu vlada stajale isključivo socijaldemokratske snage, to se danas ni u kom slučaju ne može reći. Osim toga, politika država današnjice nije nacionalna već nacionalistička, ne samo na Balkanu ili Evropi, već širom svijeta. Za razliku od nacionalne, nacionalističke ideje razaraju svaku supstancu narodnosti, i osim vlastite, svaki simbol druge etničke samopostojanosti.

Politički autizam

Negacijom narodne ili pak nacionalne svijesti negatori dokazuju da ta svijest postoji, ali da ona iz nekih razloga njima ne odgovara. Nemoguće je negirati nešto što ne postoji. Dakle, više je nego očigledno da nekima, osim vlastite, ne odgovara postojanje narodne i nacionalne svijesti drugih. Vremenom nacionalizam negiranja mijenja intenzitet, boju, pravce i tokove i kao po nasljednoj matrici – iz stoljeća u stoljeće -prelijeva seiz jednoga u drugo, iza čega se krije gorki okus borbe za nasljeđe. Bilo ono nacionalno, historijsko, kulturološko ili ideološko. Politički, ali i vjerski autizam nema granica. I dok propadaju pojedine državne asocijacije (monarhije, carevine, kraljevine), tj. države koje nisu utemeljene na istinitom nacionalnom identitetu, sa druge strane opstaju države čija se vjerodostojnost nacionalnog identiteta ne dovodi u pitanje. Uprkos čak i pokušajima da se on naruši.

Sudbina državnih ruševina često je uzrokovana zabludama ili nesposobnošću vladajućih struktura da vladaju, što dolazi iz nepoznavanja fundamentalnih osnova politike kao nauke o upravljanju državom. Mnogi koji se hvataju u koštac politike i političkih tokova ne posjeduju osnovne spoznaje „o raciju“ tehnologije upravljanja društvom i državom, te tako nisu sposobni shvatiti ili uočiti logiku procesa i sa njima prirodno, nisu sposobni shvatiti zakonitosti uzročno-posljedičnih veza. A, to se, priznaćete, u eri euforije općeg nacionalizma, populizma i politikanstva, u mnogim društvima svijeta, „brzo, lako i nekontrolisano“ dogodi. Svako društvo koje dobrovoljno zasjedne „na kolosjek bez voznog reda“, prijeti mu mučno i trnovito lutanje po beskraju, i više od toga, prijeti mu katastrofa.

Istina je da svako društvo ima svoju akademsku elitu, pa ipak, nemali je broj razloga i interesa, što ta elita nije u stanju da pronađe razloge svog postojanja ili pravi put da prosvijetli društvo i narod na čijem čelu – ako ni po čem drugom, a ono po službenoj dužnosti – ona stoji. Interes da narodi spoznaju svoju samopostojanost i samobitnost, toliko je velika da je to cilj i interes, kako mnogih država sa razvijenom društvenom i demokratskom sviješću, tako i nevladinih udruženja i interesnih institucija i grupa čije postojanje i čiji je rad finansiran od gore pomenutih država ili se, ovisno od općeg interesa i svijesti, kroz rad i djelovanje donira, financira ili samofinancira.

Svakom kolektivnom društvenom kretanju pripada i kolektivna briga o sebi. Na žalost, nigdje ne postoji uputstvo iz kojega društvo može pročitati kako da se ponaša kada se nađe u kandžama nacionalizma. Mnoge nacije i nacionalizmi, mada novijeg datuma, ali ne samo oni, padali su na ispitu zrelosti. U svakom slučaju, riječ je o pripremljenosti, prirodnoj nadarenosti, političkoj svijesti i kondiciji za koje se društvo tokom svog razvitka priprema, naime, u cilju da se odbrani od svake vrste opasnosti, ugnjetavanja, bilo nacionalizma ili institucionaliziranog terora. Odbrana od opasnosti , tako i opasnosti od nacionalizma, treba da je ukorijenjena u biću svakog pojedinca, time i društva.

Postojanje instikta za samoodržanjem integralni dio je pojedinca i društva, čije postojanje je – uprkos negatorima i svakoj vrsti nacionalizma – glavni kriterij istine. Za razliku od onih koji se stoljećima nisu morali plašiti za svoju sudbinu, onih koji svojim životima nisu morali svakodnevno plaćati postojanje svoje posebnosti i samobitnosti, nacionalno osviješćeni su također mogli birati sve udobnosti i pogodnosti malograđanske izdajničke pozicije, provodeći život u šutnji zagrnutoj velom zagarantovanog uspjeha, napretka i prosperiteta. Izborom takvog načina u kojem se ispred zajedničkog i kolektivnog stavlja pojedinačno, pa i vjersko, uključujući vlastiti napredak i prosperitet, u konačnici dolazi do procesa koje je teško kontrolisati, unutar kojih – umjesto napretka – spada erozija i nazadovanje društva, u svakom pogledu.

Dospjeli smo na posljednji rub Jadrana, gdje se već kaže: Dovle, a ne dalje…“
(Tin Ujević, 1930)

 



[1]Svijest je sposobnost razmišljanja i rasuđivanja o svijetu koji nas okružuje, op.a. H.Č; Također pogledati:https://www.hrleksikon.info/definicija/svijest.html

[2]Zrelost, sposobnost preispitivanja vlastitih postupaka; Samo svjesno biće ima sposobnost samoopažanja. Da se čovjek ne bi pretvorio u delfina, koji također ima tu sposobnost, za razliku od njega – “osjećaj krivnje zbog izostanka interakcije” pojedinca – odnosa između pojedinca i društva – jeste ono što se naziva “glasom svijesti”; dakle, izostanak “glasa” (svijesti o sebi i onome što čovjeka okružuje) ima svoj razlog i on može biti višestruk, od postojanja bolesti do nedostatka spoznaje, npr. usljed nedostatka opće kulture i obrazovanja; op.a. H.Č; Također pogledati:https://www.hrleksikon.info/definicija/svijest.html

[3]Zdravorauumskog, zdravog ili standardizovanog, tipičnog; op.a. H.Č;

[4]Oscar Peschel, Die Theilung der Erde unter Papst Alexander VI. und Julius II, 1493; Leipzig 1871.

[5]https://hr.wikipedia.org/wiki/Stanovništvo_svijeta_po_religijskoj_ispovijesti

[6]Ernest Gellner, Nationalism, Weidenfeld & Nicolson, London 1997, p.8;



This Page is Published on October 17, 2017 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.one
Page Construction: 17.10.2017 - Last modified:12.11.2017.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE