ORBUS.ONE TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA








Šaban Nurić



ACTUA HOME PAGE





 



REFERENDUMI U REPUBLICI SRPSKOJ, NISKA GLUPOSTI

Piše: prof. dr. Šaban Nurić



U autorskom smislu, čovjek se nekim protežiranim besmislenim društvenim temama (da ne kažem težu kvalifikaciju a koja stoji u naslovu) zasiti pa ih jednostavno za jedno vrijeme odbaci iz svog misaonog fokusa. Tom odbacivanju većma da doprinos i činjenica, ako autor ima probleme sa određenim političkim lakejima tipa minderpuza i političkih mračnjaka iz sfere intelektualnog polusvijeta, kod nas u Bosni i Hercegovini zapaženog u nacionalističkim bordelima i njihovim idejnim mentorima iz inostranstva, konkretno, Beograda i Zagreba, što nije ništa novo. Jedna od egzemplarnih takvih tema je i referendum u manjem BiH entitetu. O tome sam već dosta napisao i javno izgovorio. Međutim izgleda da taj lakejski i sluganski polusvijet teško uči sve što se kosi sa njegovim krnjavim rezonom i političkim glupostima uz koje pristaje a koje nikako ne mogu dobro završiti za sve nas u Bosni i Hercegovini.

Kao ilustracija ovome neka posluži očitavajući kurs političkih elita iz Republike srpske i ovih iz Federacije Bosne i Hercegovine o tzv. referendumima. Jedni koristeći isprepadanost, mogućim, kao nestankom Republike srpske a drugi u bošnjačkom korpusu kao, mogućim, nestankom države Bosne i Hercegovine, ustvari manipulišu običnim svijetom u cijeloj BiH. Niti ovi iz Rs-a mogu legalno i legitimno sa pravno valjanim ishodom provesti referendum, niti ovi iz Federacije pravno valjano, legalno i legitimno ad hock akcijama mogu spriječiti da jedan legitimni i legalni ustavom verifikovani dio BiH države provede referendum koji nema ama baš nikakvu pravnu posljedicu i to najkraće rečeno, iz razloga što je to politički pametnija i pravno zrelija internacionalna zajednica blagovremeno kroz Dejtonski sporazum, aneksom 4 kao važećim Ustavom države BiH sve riješila i sankcionisala, samo treba isto iščitati i pravno kompetentno protumačiti.

Ustav BiH kao školski primjer vrhunskog pravnog dokumenta koji je sačinjen po metodološkim principima anglo-saksonskog prava je tako napisan da u XII (dvanaest) članova sve vrlo jasno reguliše. Međutim, onim čitačima, “pravnicima” koji pristupaju čitanju ovog pravnog dokumenta sa već stvorenim predubjeđenjem o tome šta u njemu treba da piše a ne ono šta stvarno piše je kao sve nedefinisano i nejasno. Fokusiraćemo se na Preambulu Ustava BiH i to na dio koji određuje mogući referendum u Rs-u, na jednu presudu Ustavnog suda BiH iz 2000 godine i dijelove Ustava Rs-a koji direktno ili indirektno tretiraju referendum kao ustavno-pravnu kategoriju.

Ukratko, navest ćemo ustavne odredbe koje nedvosmisleno govore o referendumu organizovanom u jednom omeđenom dijelu države Bosne i Hercegovine kao protivustavnom činu.


1. USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

1.1. Preambula u cijelosti

Oslanjajući se na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti,

Posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju, 

Ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva, 

U želji da podstaknu opšte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede, 

Vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda, 

Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa internacionalnim pravom, 

Odlučni da osiguraju puno poštovanje internacionalnog humanitarnog prava, 

Inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Internacionalnim paktovima o građanskim i političkim pravima, odnosno o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama, kao i drugim instrumentima ljudskih prava, 

Podsjećajući se na Osnovna načela usaglašena u Ženevi 8. 9. 1995. godine i u Njujorku 26. 9. 1995. godine, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine:

a)      Među teoretičarima je bilo sporno pitanje da li je preambula integralni dio ustava i da li se ustavnost nižih pravnih akata može ocjenjivati u odnosu na sadržaj preambule. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 2000. godine presudio da preambula jeste integralni dio ustava i da se ustavnost pravnih akata može ocjenjivati prema sadržajima preambule, a pravne doktrine uglavnom prihvataju da su preambule sastavni dijelovi svih ustava. 

b)      Konstitutivnost ili državotvornost je suvereno pravo autohtonog/ih naroda da odlučuje/u o osnivanju, organizaciji, funkcionisanju i statusu države. Bosna i Hercegovina ima tri naroda kao tri konstitutivna subjekta u formi etničkih nacija i suverenost je zajednička kategorija, tako da jedan narod ne može djelovati protiv druga dva i obrnuto. (Vidjeti podvučenu, boldiranu, posljednju alineju gore prepisane Preambule Ustava BiH).

c)      Ovdje treba još pomenuti da je historijski kontinuitet Zajedničke suverenosti tri etničke nacije utemeljen odlukama ZAVNOBiH-a iz 1943. i 1944. godine u smislu „Bosna nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego je i srpska i hrvatska i muslimanska“. Suverenost je zajednička kategorija i nijedan narod ne može posebno da je konzumira protiv volje i mimo volje drugih naroda. Konstitutivnost je ravnopravna kategorija koja važi na svim nivoima državne vlasti.


2.    USTAV REPUBLIKE srpske 

2.1.      Preambula Ustava Rs, prvi dio

„Poštujući volju svojih konstitutivnih naroda i građana da obrazuju i očuvaju Republiku srpsku i da ustavno uređenje Republike utemelje na poštovanju ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti nacionalnoj ravnopravnosti....“

2.2.      Osnovne odredbe Ustava Rs, član 1. stav četvrti

„Srbi, Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, Ostali i građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti u Republici srpskoj“.

Sadržaji preambule i član prvi osnovnih odredbi ustava Republike srpske definišu tri naroda kao tri etničke zajednice koji su konstitutivni i da ravnopravno vrše vlast u ovom entitetu. Ova ustavna odredba je na snazi nakon odluka Ustavnog suda BiH iz 2000. godine prema kojoj su sva tri naroda ravnopravna na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Ako su tri naroda ravnopravna na cijeloj teritoriji države oni si ravnopravni i na svim nivoima vlasti u državi, pa tako i na nivou entiteta. Državna vlast u državi, kakva je Bosna i Hercegovina, je jedinstvena kategorija i vrši se na dva nivoa, na državnom nivou i na nivou entiteta. Element suverenosti i konstitutivnosti (državotvornosti) je isti na nivou državnih organa i na nivou entitetskih organa državne vlasti. Ne može jedan princip suverenosti važiti na nivou države Bosne i Hercegovine, a sasvim drugi princip na nivou entiteta.

2.3. Član 70. tačka 5. ustava Republike srpske

„Narodna skupština Republike srpske..........5. raspisuje republički referendum. 

1.4.       Član 77. ustava Republike srpske

„Narodna skupština može odlučiti da o pojedinim pitanjima iz svoje nadležnosti odluku donese nakon prethodnog izjašnjavanja građana na referendumu“. Navedenim članom referendum je definisan kao konsultativni, gdje građani donose odluku koja nije suverena, nego Narodna skupština donosi odluku nakon iskazanog mišljenja građana.  Referendum je oblik neposrednog odlučivanja suverenog konstitutivnog subjekta u državi (građani ili etničke nacije) o suštinskom pitanju države i odluka na referendumu je suverena i obavezujuća za sve organe države. Ustav Republike srpske ne tretira referendum kao suverenu kategoriju, nego kao oblik pribavljanja mišljenja na osnovu koga će Skupština donijeti odluku, ali ne postoji ustavna obaveza da Skupština mora prihvatiti odluku koja se na „referendumu“ donese. 
To u suštini nije referendum, nego je oblik javne rasprave u kojoj se Skupština „pokriva“ „narodnom voljom“ koju je prethodno kroz sredstva javnog opštenja „nametnula narodu“.

2.5. Član 69. stav.2. amandman LXXVI, ustava Republike srpske

“Zakonodavnu vlast će u Republici srpskoj vršiti Narodna skupština i Vijeće naroda“. Zakoni i drugi propisi koje izglasa Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeću naroda „. 

Vijeće naroda je dio zakonodavne vlasti kao što je i Narodna skupština dio zakonodavne vlasti. Oba dijela zajedno imaju legitimitet cjelovite zakonodavne vlasti što znači da jedan dio bez drugog ne može donijeti legitimnu odluku. U Narodnoj skupštini je princip građanske većine, a u Vijeću naroda je princip kvalifikovane većine svake etničke zajednice ponaosob. Zakonodavna vlast u Republici srpskoj sadrži balans građanske i etničke konstitutivnosti kao ustavnu kategoriju i svaka odluka podliježe ovom principu, pa tako i odluka o neposrednom izjašnjavanju naroda i građana. Svi akti koji spadaju u vitalni nacionalni interes ne mogu stupiti na snagu dok ih ne usvoje sva tri nacionalna kluba u Vijeću naroda ponaosob.

2.6. Član 70. amandman LXXVII, ustava Republike srpske, dvije najvažnije stavke koje regulišu pitanja Vitalnih nacionalnih interesa

„Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definisani na sljedeći način:

-          jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka;

-          i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Vijeću naroda“. 

Dakle, suština je u jednakim pravima tri etničke nacije u donošenju odluka i ako se ovaj princip krši, istovremeno se krše temeljne ustavne odredbe o zajedničkoj suverenosti i ravnopravnoj konstitutivnosti tri etničke nacije.

2.7.       Ustava Republike srpske, član 135. amandmani LXXXIX

“O prijedlogu akta o promjeni ustava odlučuju Narodna skupština i Vijeće naroda. Promjena ustava usvojena je ako za nju glasa najmanje dvije trećine od ukupnog broja narodnih zastupnika i većina članova Vijeća naroda iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih“. 

U promjeni ustava se opet definiše kvalifikovana većina koja uključuje većinu predstavnika iz svake etničke nacije ponaosob i Vijeće naroda zajedno sa Narodnom skupštinom čini konstituišuću (ustavotvornu) vlast.

2.8.      ZAKLJUČAK

Postoji još odredaba iz prakse Ustavnog suda BiH i internacionalnog prava ali i ove naprijed iznesene ustavne odredbe potvrđuju da je eventualni  jednostrani referendum u Republici srpskoj protivustavan po Internacionalnom pravu, Ustavu države BiH i Ustavu Rs-e. Međutim Nacrt Zakona a vjerovatno danas kada ovo izlažem već usvojen Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi u Rs-u ovaj problem drugačije artikuliše a dnevno-politička i ustavno-pravna praksa u Rs-u i BiH traže odgovore na nekoliko gorućih pitanja.

Prvo pitanje:

Da li ustav Bosne i Hercegovine i ustav Republike srpske sadrže odredbe o referendumu?

Odgovor je: DA

Pitanje referenduma sadržano je u preambulama oba ustava i u osnovnim odredbama oba ustava. Referendum je oblik neposrednog izjašnjavanja nosioca suverenosti u državi. Tamo gdje su građani nosioci suverenosti referendum je građanski. Tamo gdje su etničke nacije nosioci suverenosti (a to je Bosna i Hercegovina) referendum je etničko-građanski. U ustavima Bosne i Hercegovine i Republike srpske nosioci suverenosti su tri etničke nacije i građani. Svaki legitimni referendum uključuje građansku tronacionalnu većinu. Odredbe ustava su ovdje nedvosmislene.


3. USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno sa ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim odlučuju da Ustav Bosne i Hercegovine glasi:“ -preambula Ustava posljednji dio.

Bosna i Hercegovina ima tri naroda kao tri konstitutivna subjekta u formi etničkih nacija i suverenost je zajednička kategorija, tako da jedan narod ne može djelovati protiv druga dva i obrnuto. Bilo koju legitimnu i na ustavu zasnovanu odluku koja se tiče organizacije i funkcionisanja države nije moguće donijeti bez saglasnosti sva tri državotvorna naroda.

1.1.       ZAKLJUČAK 

Suverenost je zajednička i nedjeljiva kategorija tri naroda i svako odlučivanje jednog ili dva naroda separatno suprotno je ustavu. Bilo koje pitanje koje se tiče Bosne i Hercegovine kao cjeline (internacionalna uloga, Dejtonski sporazum, ustav, NATO, EU i druga opšta i temeljna državna pitanja) ne može biti predmet odluke jednog naroda i jednog entiteta, nego tri naroda na cijeloj teritoriji države. Referendum jednog entiteta i jednog naroda o opštem državnom pitanju je protivustavan – preambula ustava BiH (gore navedena).

Referendum o bitnom i opštem državnom pitanju koje se tiče cijele Bosne i Hercegovine može biti legitiman samo ako za odluku glasa većina iz sva tri naroda ponaosob sa teritorije cijele Bosne i Hercegovine i ako je takva odluka u skladu sa internacionalnim pravom.
Referendum kao oblik neposrednog izjašnjavanja konstitutivnog subjekta u državi je prije svega ustavna, a ne zakonska kategorija. Nije zakon primarni pravni izvor referenduma, nego je ustav pravni izvor referenduma. Zakon o referendumu koji ne proizilazi iz ustava, nego je napisan kao poseban izvor prava, mimo ustava je u suštini protivustavan akt.


4. USTAV REPUBLIKE SRBSKE

1. „Poštujući volju svojih konstitutivnih naroda i građana da obrazuju i očuvaju Republiku srpsku i da ustavno uređenje Republike utemelje na poštovanju ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti nacionalnoj ravnopravnosti......“-preambula Ustava Rs prvi dio.

2. „Srbi, Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, Ostali i građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti u Republici  srpskoj“.- osnovne odredbe Ustava Rs,član 1. stav četvrti.  Ustav Republike srpske definiše tri konstitutivna i ravnopravna naroda i u preambuli i u osnovnoj normi. Bilo koja legitimna i na ustavu zasnovana odluka na nivou Republike srpske koja se tiče funkcionisanja i organizacije države i vlasti nije moguća bez saglasnosti sva tri naroda.


4.1. ZAKLJUČAK 

Referendum na teritoriji Republike srpske (o pitanjima u skladu sa ustavom Rs, a to su pitanja iz nadležnosti Narodne Skupštine Rs) je legitiman samo ako za određeno pitanje glasa većina  iz sva tri naroda ponaosob (većina Srba, većina Hrvata i većina Bošnjaka koji žive u Rs). Isti je princip na nivou Bosne i Hercegovine i na nivou Republike srpske, jer u oba nivoa ustavi definišu troetničku suverenosti konstitutivnost gdje je nužna kvalifikovana troetnička većina. Ako zakon ne sadrži odredbu o troetničkoj većini suprotan je ustavu BiH i ustavu Rs.

Drugo pitanje:

Da li je ponuđeni Zakon o referendumu Vlade Rs suprotan ustavu?

Odgovor je: DA

Pogledajmo neke osnovne odredbe Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi koji predlaže  Vlada Republike srpske.

4.2.   Problem ravnopravnosti naroda i kvalifikovane većine

Referendum u Republici srpskoj (u daljem tekstu: Republički referendum) raspisuje se radi prethodnog izjašnjavanja građana, u skladu sa ustavom“. Član 2. stav.1. Zakona o referendumu.

Ova osnovna odredba o referendumu uključuje norme kojih u predloženom zakonu nema. Naprimjer ako je to republički referendum tada ravnopravno odlučuju nosioci suverenosti u Republici srpskoj, a to su tri etničke nacije. Ako tri nacije ravnopravno odlučuju tada je odluka legitimna samo na modelu kvalifikovane (duple) većine koja znači većinu građana koja obuhvata većinu  Srba, većinu Bošnjaka i većinu Hrvata.  Pogledajmo normu o referendumskoj većini u ovom ponuđenom zakonu.

(1) Referendum je punovažan ako je na njemu glasala natpolovična većina građana koji imaju biračko pravo i koji su upisani u zvanični birački spisak.

(2) Referendumsko pitanje je dobilo podršku građana ako se za njega izjasnila natpolovična većina građana koja je glasala na referendumu - član 35. Zakona o Referendumu.

Nigdje nema kvalifikovane većine, nego je obična građanska natpolovična većina na principu jedan čovjek-jedan glas.

4.3.   ZAKLJUČAK 

Član 35. Zakona o referendumu je suprotan: 

-          preambuli ustava BIH,

-          preambuli ustava Rs, 

-          članu prvom ustava Rs i članu 70. ustava Rs, 

-          amandmanu LXXVII, šesta odredba koja glasi: „Jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka“. 

Član 35. Zakona o referendumu je takođe suprotan članu 2. istog Zakona. 

Član 2. podrazumijeva ustavnu ravnopravnost tri naroda,a član 35. majorizaciju većine, jedan čovjek-jedan glas. Na ponuđeni zakon treba u skupštinskoj proceduri uložiti amandman koji u cjelosti mijenja ponuđeni član 35. Umjesto obične građanske većine prihvatljivo bi bilo predložiti kvalifikovanu, duplu većinu, na osnovi balansa etničkog i građanskog. Kao moguće amandmanske promjene dajemo primjere: 

Amandman prvi

Novi član 35. treba da glasi 

(1) Referendum na nivou entiteta je punovažan ako je na njemu glasala natpolovična većina birača iz sva tri naroda ponaosob. 

(2) Referendumsko pitanje je usvojeno ako se za njega izjasnila natpolovična većina koja je glasala na referendumu iz sva tri naroda ponaosob“.

4.4.  Problem razgraničenja referenduma na nivoima opštine, entiteta I Bosne i Hercegovine

Predloženim Zakonom nisu razgraničene forme: opštinskog , entitetskog i državnog referenduma. Entitetski i državni referendum proizilaze iz ustava i tiču se tri konstitutivna naroda kao nosioca suverenosti i zato je nužna kvalifikovana (dvostruka) većina.

Opštinski referendum proizilazi iz zakona i tiče se komunalnih pitanja građana koji žive u opštini i ovdje se ne primjenjuje princip troetničke konstitutivnosti. Amandmanom treba odvojiti republički i entitetski od opštinskog referenduma u smislu preciziranja koja se pitanja rješavaju na opštinskom, koja na entitetskom i koja na nivou Bosne i Hercegovine. Predloženi zakon je očigledno dvosmislen, gdje se kroz forme „komunalnih i građanskih“ pitanja nastoji „uvući“ cijeli narod u eventualnu aktivnost Narodne skupštine Rs koja može uslijediti na potpuno nepredviđeni način. Iz ovoga proizilazi jedan težak problem koji je sadržan u pitanju: Da li Narodna skupština  Republike srpske ima pravo i može u određenim okolnostima izaći iz svoje ustavne nadležnosti?

Odgovor na prvi pogled bio bi da ne može. Međutim može se dati i odgovor da može u koliko se stvori situacija REBUS SIC STANTIBUS, suštinska promjena okolnosti, koja može nastati dirigovanim djelovanjem entitetske vlasti.

Srbski narod pod manipulacijom vlasti može da odluči da ne želi više da živi u Bosni i Hercegovini i da referendumom traži odcjepljenje. Narodna Skupština Rs polazeći od novih okolnosti može da donosi i odluke izvan dotadašnjih ustavnih nadležnosti, jer “mora poštovati volju naroda“. Dok se te okolnosti ne dogode entitetska vlast Zakon o referendumu može da koristi u dnevnopolitičke ciljeve kao što su: 

-          osporavanje uloge internacionalne zajednice,

-          stvaranje „ legitimnog zaklona“ za odluke koje donosi Narodna skupština Rs,

-          stvaranje kontrolisane krize radi povećanja kapaciteta političkog pregovaranja,

-          realizovanje izborne kampanje,

-          Stvaranje virtualne realnosti gdje se narod neće baviti ekonomskim pitanjima, nego referendumom.



4.5.  ZAKLJUČAK 

1.   Zakon o referendumu je neprihvatljiv sve dok se precizno ne razgraniče nivoi referenduma: opštinski, entitetski i bosanskohercegovački.

2.   Problem konačne nadležnosti

Predloženim Zakonom o referendumu definisano je u članu 40. da je Vrhovni sud Republike srpske organ konačne odluke u vezi sa referendumom. Ovaj član je protivustavan, jer je referendum iskazivanje volje suverenog subjekta i proizilazi iz Ustava kao primarnog pravnog izvora i organ konačne odluke treba biti Ustavni sud Rs i Ustavni sud BiH, a ne Vrhovni sud Rs.

Umjesto postojećeg sadržaja u članu 40. treba unijeti drugi sadržaj u isti član:


Amandman drugi

1.    Protiv rješenja komisije iz člana 38. ovog zakona kao i u slučaju kad nadležna komisija nije odlučila po prigovoru u propisanom roku, podnosilac prigovora može podnijeti žalbu Ustavnom sudu Rs. 

2.    Ustavni sud rješava po žalbi iz stava 1. ovog člana po postupku definisanom za Vijeće naroda Rs.

3.    Ukoliko podnosilac prigovora smatra da je u provođenju referenduma povrijeđen Ustav BiH prigovor podnosi Ustavnom sudu BiH po definisanoj ustavnoj proceduri.

4.    Odluke Ustavnog suda Rs i Ustavnog suda BiH su konačne“.

Ako podnosilac smatra da je povrijeđen Ustav Rs obraća se Ustavnom sudu Rs i njegova je odluka konačna. Ako smatra da je povrijeđen Ustav BIH podnosi prigovor Ustavnom sudu BiH i njegova je odluka konačna. Radi se o odvojenim postupcima.

Treće pitanje:

Da li istim zakonom treba definisati pitanje referenduma i građanskih inicijativa?

Odgovor je: NE.

Referendum je institucionalni oblik neposrednog odlučivanja koji je u funkciji djelovanja Narodne skupštine Rs i inicijativa za referendum uglavnom dolazi „odozgo“ sa nivoa vlasti. Građanska inicijativa pripada sferi civilnog društva, sferi ustavnosti, javnosti državne vlasti, odgovornosti državne vlasti, vladavini prava gdje inicijative pokreću građani „odozdo“. Građanska inicijativa, za razliku od referenduma nije odlučivanje za ili protiv, nego sadrži mnoštvo prijedloga, sugestija, zahtjeva, kritika itd. Zbog suštinskih razlika zakon o građanskoj inicijativi treba biti poseban zakon odvojen od zakona o referendumu. 

Čudno je da vlast bude inicijator zakona o građanskoj inicijativi, po hitnom postupku, bez javne rasprave i učešća subjekata civilnog društva. Razlog je taktičke prirode, jer dio odredbi o građanskoj inicijativi služi da odvrati pažnju i zamaskira ciljeve o referendumu. Naprimjer „ ako ste protiv zakona o referendumu tad ste i protiv građanskih inicijativa, a tada ste i protiv demokratskih evropskih principa“.

Amandman treći

Treba predložiti da se Zakon o referendumu i Zakon o građanskoj inicijativi odvoje kao dva posebna zakona. Takođe Vrhovni sud ne može biti konačni arbitar u građanskoj inicijativi, nego Ustavni sudovi i izmijeniti sadržaj člana 52.  na isti način kao i kod člana 40. Građanska inicijativa je forma primjene vladavine prava i funkcionisanja civilnog društva što je ustavna kategorija koja u Ustavu BiH ima supermaciju nad svim drugim ustavnim normama.

Četvrto pitanje:

Da li se Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi može donositi po hitnom postupku?

Odgovor je: NE

Zakon o referendumu je suštinski zakon koji operacionalizuje temeljne ustavne odredbe o subjektu konstituišuće vlasti u državi i on nužno podliježe širokoj javnoj i stručnoj raspravi i ne može biti hitno pitanje koje vlada rješava. Zakon o referendumu ne bi trebala da predlaže Vlada, nego ustavne komisije parlamenta. Zakon o građanskoj inicijativi treba da predlaže sektor civilnog društva kroz široku javnu raspravu, a ne Vlada po hitnom postupku. Način donošenja po hitnom postupku ovako bitnih zakona je protiv principa vladavine prava, javnosti, i demokratije u donošenju zakona.

Peto pitanje:

Da li se predviđenim Zakonom suštinski radi o referendumu?

Odgovor je: NE

Referendum je suverena forma izjašnjavanja subjekata suverenosti u državi i odluka donesena na referendumu je neprikosnovena, ima pravnu supermaciju nad svim drugim normama i obavezujuća je za sve institucije i organe. Odluka donesena na referendumu ne podliježe nikakvoj naknadnoj verifikaciji od bilo koje institucije ili organa, jer suverena odluka suverenog subjekta je vrhovna.

Ustav Rs i predloženi Zakon o referendumu derogiraju suverenu suštinu referenduma i svode ga na konsultativni „referendum“, na oblik institucionalne javne rasprave gdje Narodna skupština donosi konačnu odluku. Pogledajmo ustavne norme ustava Rs o referendumu.

3.Narodna skupština:.., 5. raspisuje republički referendum; - član 70. tačka 5.ustava Republike srpske.

4. „Narodna skupština može odlučiti da o pojedinim pitanjima iz svoje nadležnosti odluku donese nakon prethodnog izjašnjavanja građana na referendumu“. član 77. ustava Republike srpske.

Narodna skupština Rs je Ustavom definisala tzv. kontrolisani referendum. Narodna skupština „organizuje“ volju naroda kada joj to treba radi legitimiteta neke odluke, pa se „zaklanja“ iza narodne volje. Istovremeno Narodna skupština je kroz Ustav definisala kontrolne mehanizme tako da sve što narod izglasa na referendumu podliježe naknadnoj verifikaciji Narodne skupštine koja donosi konačnu odluku. Naprimjer, može narod na referendumu izglasati nepovjerenje vladi, a Narodna skupština Rs odbiti da smijeni vladu. Imamo paradoks da je Narodna skupština ustavno-pravno iznad volje naroda i ona odlučuje kada će tu volju uvažiti, a kada ne

4.6. ZAKLJUČAK 

a) Potpuni je apsurd da se koristi kao izgovor, da se donošenjem Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi učvršćuje demokratski deficit u Republici srpskoj, umjesto da ovi zakoni budu ključni za uvećavanje demokratije koje je u praksi sve manje.

b) Neophodno je prethodno analizirana pitanja koja su determinisana događanjima oko Referenduma u jednom entitetu, dijelu BiH države, shvatiti samo kao primjer koji se može primijeniti i desiti u svakom drugom dijelu BiH ili pak drugom entitetu ili na nivou Države, i izazvati nesagledive posljedice za BiH državnu cjelinu pa i šire. U tom kontekstu treba shvatiti i referendum u Rs koji je održan u predizborne svrhe prije prošlih lokalnih izbora a koga bi se i sam njegov inicijator Dodik u ovom vremenu rado rastošiljao.




This Page is Published on October 8, 2017 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.one
Page Construction: 05.09.2017 - Last modified:12.11.2017.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE