ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA












ACTUA HOME PAGE





 




KATALONCI  (NI)SU  HRVATI

Tomislav JAKIĆ



Bez obzira na to kako završila stvar s referendumom o katalonskoj nezavisnosti i s (u trenutku pisanja ovoga teksta zabranjenim) zasjedanjem katalonskog parlamenta koji bi trebao proglasiti odluku o osamostaljenju ove španske pokrajine, jedno je sigurno. Oni koji usmjeravaju kako hrvatske medije (većinu barem), tako i raspoloženje javnosti (pa i one hrvatske u susjednoj BiH) pokazali su da apsolutno ništa ne razumiju, ili ne žele razumjeti. Povrh toga: i da ništa ne znaju. Jer, od samoga se početka uporno gura teza, nimalo suptilno, dapače: otvoreno i agresivno, kojom se iskazuju simpatije za Katalonce, a sve zbog toga što ih se vidi i doživljava u onoj ulozi u kojoj su bili Hrvati u vrijeme proglašenja odluke o kidanju svih državno-pravnih veza s jugoslavenskom federacijom. Oživljena je čak i retorika toga vremena, pa se tako izvještavalo o “agresiji Madrida” na Barcelonu, pri čemu je i bez te glupe fraze bilo dovoljno razloga za osudu postupanja španske policije, dokumentiranog brojnim snimcima. A onda se, nekoliko dana nakon toga, na zapadnom ulazu u Mostar, u Bosni i Hercegovini (jer, ta država još uvijek postoji i pod tim je imenom i članica Ujedinjenih nacija) pojavio i veliki transparent koji, osim što je povezao simbole nekadašnje Hrvatske republike Herceg-Bosne i Katalonije, želi Kataloncima svu sreću i najavljuje: “Mi smo sljedeći”.

      Pri tome ispuštaju se iz vida neke nezaobilazne činjenice. Namjerno, naravno, kako bi se neinformiranim i zaluđenim ljudima što bolje moglo manipulirati. Kao prvo, Katalonci su u Španiji manjina, pa bi ih se eventualno moglo usporediti sa Srbima u Hrvatskoj (od trenutka kada su od konstitutivnog naroda pretvoreni u manjinu). Dakle, Katalonci nisu Hrvati, nego Srbi u Hrvatskoj, Hrvati su Španjolci, a španska policija igra u neku ruku onu ulogu što ju je u toliko spominjanim i slavljenim tzv. vojno-policijskim akcijama “Bljesak” i “Oluja” odigrala Hrvatska vojska. Prema tome, da se vratimo retorici iz devedesetih godina prošloga stoljeća, Katalonci prijete da će okupirati dio države u kojoj žive. Tako, naime, Hrvatska i danas tretira pobunu dijela srpskog stanovništva, mada je krajnje apsurdno tvrditi kako neko (nacija ili etnicitet) ko u određenoj zemlji živi stoljećima, može tu zemlju okupirati (zato što je otkazao poslušnost centralnoj vlasti). A španjolska policija radi na ostvarivanju cjelovitosti državnog teritorija što je Katalonci žele ugroziti. Pa da ostanemo još na ovim, za zdravi razum - priznajemo, apsurdnim historijskim usporedbama. U vrijeme kada je Hrvatska održavala referendum kojim su se otvarala vrata njezinome izlasku iz jugoslavenske federacije, JNA (mada tada već dobrim dijelom pod kontrolom Miloševića i vodstva Srbije) nije učinila ama baš ništa da bi taj referendum spriječila, niti je Ustavni sud Jugoslavije proglasio njegov rezultat nevažećim i zabranio dalja zasjedanja Sabora Hrvatske. Tek toliko – da se prisjetimo.

     Kao drugo, Katalonci nemaju ustavno-pravnu podlogu za istupanje iz Španije, jer španski Ustav ne predviđa mogućnost otcjepljenja pojedinih pokrajina (svjesno govorimo u množini, jer nema dvojbe da Baski vrlo pozorno prate kako će proći “katalonska priča”). S druge strane, jugoslavenski je Ustav iz godine 1974. tu mogućnost predviđao, odnosno dozvoljavao. Tako da ni tu nema nikakve osnove za uspoređivanje Katalonaca iz godine 2017. s Hrvatima iz godina 1990./1991. Ako bi se ikoga moglo uspoređivati na toj relaciji to su, vrijedi ponoviti, Katalonci i Srbi iz Hrvatske, oni koji su otkazali poslušnost vlasti u Zagrebu i na kraju (uz već “obavezne” zločine) proglasili i svoju para-državu.

     Sada se, međutim, ta katalonsko-hrvatska paranoja, svim činjenicama usprkos, prelila i na susjednu Bosnu i Hercegovinu. I dok je to u Hrvatskoj fenomen nad kojim se normalan čovjek, neko ko je iole upoznat s prošlošću i činjenicama o toj prošlosti, može samo čuditi (i zgražati), u susjedstvu to je ozbiljan element razbijanja samostalne, internacionalno priznate države. Porukom: “Mi smo sljedeći” izražava se nedvojbena želja (da li Hrvata, da li dijela Hrvata, da li onih koji su uzurpirali pravo da govore u njihovo ime, to je koliko nejasno, toliko i nebitno) da se, a potpuno u skladu sa željama neprikosnovenog lidera entiteta Republike srpske, dokine i uništi država u kojoj su Bošnjaci, Srbi i Hrvati definirani kao konstitutivni narodi i koja je još uvijek u manjoj ili većoj mjeri pod tutorstvom internacionalne zajednice. Tzv. Daytonska BiH nije zamišljena kao država iz koje bilo ko može istupiti, dapače Daytonski su ugovori obvezali Srbiju i Hrvatsku, kao supotpisnice, da se odreknu bilo kakvih pretenzija na dijelove BiH teritorija, njezina entitetska podjela (svakako maksimalno nesretno i nespretno rješenje) nije zamišljena ni tako da entiteti postanu države u državi, niti da svaka nacija dobije svoj, po mogućnosti etnički čisti entitet. Pa, dakle, ni u BiH Hrvati nisu Katalonci, niti se kao takvi mogu doživljavati.

     Na žalost, Pandorina kutija otvorena raspadom Jugoslavije (to nije izraz jugonostalgije, nego konstatiranje nepobitnih činjenica) rasula je širom Evrope opasni virus nacionalizma i razbijanja višenacionalnih država. Jedva da još neko razmišlja logički, jedva da je još neko svjestan činjenice da je, vratimo se opet vlastitome primjeru, Jugoslavija bila jača, samostalnija i utjecajnija u svijetu, nego što će državice nastale na njezinim srušenim temeljima ikada biti (“zajedno smo jači”, toga kao da se niko ne sjeća). Da ne govorimo o trošku stvaranja i održavanja države. Notorna je istina da su odbrambeni troškovi Jugoslavije (koji jesu bili visoki) bili ipak manji nego što su u zbroju troškovi post-jugoslavenskih država čije se oružane snage ni po čemu ne mogu usporediti s onima jugoslavenskima (Jugoslavija je, da navedemo samo jedan primjer, imala nekih tristotinjak borbenih aviona, Hrvatska muku muči kako da kupi novih dvanaest, da dobro ste pročitali – 12). Lokalna samouprava imala je u Hrvatskoj daleko manje zaposlenih no što ih ima danas. Policija je u Hrvatskoj u ono “vrijeme mraka” bila u značajnoj mjeri malobrojnija no što je u današnjoj samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj. I da dalje ne nabrajamo.

     A sve to treba platiti. Uz gospodarstvo bačeno na koljena kriminalnom privatizacijom i pretvorbom, to se pretvara u “mission impossible” (nemoguću misiju). Efekte toga osjećaju građani, objektivno svakim danom sve siromašniji, mada prividno žive u svijetu izobilja. Proglasi li Katalonija ikada samostalnost i postane li nezavisna država, sve će to iskusiti, usprkos činjenici da je danas najrazvijenija pokrajina Španije (nije li i Hrvatska bila najrazvijenija republika Jugoslavije?). No, ko o takvim stvarima razmišlja, kada se emocije raspiruju, kada demonstranti na ulicama izjavljuju kako su na to “čekali cijeli svoj život” (a zašto ne od stoljeća sedmoga?). Ni u slučaju dezintegrisanja Jugoslavije Evropa nije znala što učiniti. Ne zna ni sada u slučaju Španije i Katalonije. Što se dogodilo na tlu Jugoslavije – znamo. Što će se dogoditi u Španiji – vidjet ćemo. A kakve to posljedice može imati u regiji (mrskoga li izraza!), to je pitanje bez odgovora. Za sada.
 

Autor (rođen 1943. diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zagrebu), on je dugogodišnji novinar (TV i press), koji je radio između 2001. i 2010. godine kao savjetnik za vanjsku politiku drugog predsjednika Republike Hrvatske, Gospodin Stjepan Mesić.

Author (born 1943, graduated at the Law Faculty of the Zagreb University), is a long-time journalist, (TV and press), who served between 2001. and 2010. as foreign policy adviser to the second President of the Republic of Croatia, Mr. Stjepan Mesić.




This Page is Published on October 6, 2017 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“
Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 06.10.2017 - Last modified:08.10.2017.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE